Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 7.
1 Tada Gospod reče Noi: »Uđi u korablju, ti i sav dom tvoj, jer vidjeh da si ti jedini pravedan preda mnom u ovome naraštaju. 2 Od svih čistih životinja uzmi sa sobom po sedam parova — mužjaka i ženku njegovu; a od životinja koje nisu čiste, njih uzmi po dvoje — mužjaka i ženku njegovu. 3 Tako i od ptica nebeskih po sedam parova — mužjaka i ženku — da im se sjeme sačuva na licu sve zemlje. 4 Jer još sedam dana, i ja ću pustiti dažd na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći te ću s lica zemlje zbrisati svako živo biće što sam ga načinio.« 5 I Noa učini sve što mu zapovjedi Gospod. 6 A Noi bijaše šest stotina godina kad su potopne vode došle na zemlju. 7 I uđe Noa u korablju, a s njim sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih, pred vodama potopnim. 8 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste te od ptica i svega što gmiže po zemlji 9 dvoje po dvoje — mužjak i ženka — uđoše k Noi u korablju, kao što Bog zapovjedi Noi. 10 I dogodi se nakon sedam dana da potopne vode dođoše na zemlju. 11 Šeststote godine Noina života, drugoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu — u taj dan rastvoriše se svi izvori velikoga bezdana i otvoriše se okna nebeska. 12 I padaše dažd na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći. 13 Upravo toga dana uđe u korablju Noa i sinovi Noini — Šem i Ham i Jafet — te žena Noina i tri žene njegovih sinova s njima; 14 oni te sva zvjerad prema svojim vrstama i sva stoka prema svojim vrstama i svi gmazovi što gmižu po zemlji prema svojim vrstama i sve ptice prema svojim vrstama, svakojaka krilata stvorenja. 15 I uđoše k Noi u korablju, dvoje po dvoje, od svakoga tijela u kojemu je dah života. 16 A oni što uđoše — mužjak i ženka od svakoga tijela — uđoše kako njemu zapovjedi Bog. I Gospod zatvori za njim. 17 I potop bijaše četrdeset dana na zemlji; a vode su rasle i nosile korablju te se izdigla ponad zemlje. 18 I vode su bujale, i rasle visoko nad zemljom, a korablja je plutala na površini vode. 19 Vode su pak na zemlji bujale sve više i više, te sve visoke gore, što su pod čitavim nebom, bijahu prekrivene. 20 Petnaest lakata uzgor nabujaše vode, i gore bijahu prekrivene. 21 Tad izgibe svako tijelo što se po zemlji kreće: ptice i stoka i zvjerad i svi stvorovi što mile po zemlji i svi ljudi. 22 Od svega što bijaše na suhu, sve što u svojim nosnicama imaše dah duha života, pomrije. 23 Tako zbrisa svako živo biće koje bijaše na površju zemaljskome, od čovjeka do stoke te gmazova i ptica nebeskih. I bijahu zbrisani sa zemlje te osta samo Noa i oni koji s njim bijahu u korablji. 24 A vode vladahu zemljom stotinu i pedeset dana.