Postizanje “uzrasta punine Kristove”

“Dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.” (Efežanima 4,13 — Varaždinska Biblija)
Velika pitanja vječnosti zahtijevaju od nas nešto više od puke zamišljene religije. Dostojanstvena bogoslužja i uzvišeni obredi posvećenja ne čine svjetlo svijetu, a ipak za istinu na koju se gleda i divi joj se na isti način kao lijepoj slici ili ljupkom cvijetu, a ne ulazi u unutarnju svetinju duše, mnogi misle da je to sve što se traži od vjernika. … Mi ćemo biti spašeni za vječnost kada uđemo kroz vrata u grad. Tada ćemo se moći radovati što smo spašeni, vječno spašeni. Ali dotad moramo obratiti pozornost na apostolovu zapovijed: “Treba nam se, naime, bojati da se slučajno komu od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio.” (Hebrejima 4,1) Posjedovanje znanja o Kanaanu, pjevanje pjesama o Kanaanu, radovanje mogućnosti ulaska u Kanaan, nije uvelo djecu Izraelovu u vinograde i maslinike Obećane Zemlje. Mogli su ih zauzeti samo osvajanjem, ispunjavanjem uvjeta, pokazivanjem žive vjere u Boga i prihvaćanjem Njegovih obećanja. … Krist je začetnik i dovršitelj naše vjere i kada se predamo u Njegove ruke, neprekidno ćemo rasti u milosti i spoznavanju našega Gospodina i Spasitelja. Napredovat ćemo dok ne dostignemo potpuni rast muškaraca i žena u Kristu. Vjera radi uz pomoć ljubavi i čisti dušu, izbacujući ljubav prema grijehu koji vodi u pobunu protiv Boga i prestupanju Njegovog Zakona. … Djelovanjem Duha Svetoga mijenja se karakter, um i volja ljudskog radnika dovodi se u savršen sklad s božanskom voljom i taj sklad je božansko mjerilo pravednosti. Onima koji su tako promijenjeni, Krist će reći: “Blago onima koji ‘peru svoje haljine’ tako da dobiju pravo na ‘stablo života’ i da mogu ući u grad na vrata!” (Otkrivenje 22,14) (The Youth’s Instructor, 17. veljače 1898.)