“Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama.” (1. Timoteju 6,10)
Na velike kao i na male svote novca treba gledati kao na Božje blago koje nam je povjereno. Kad razmišljaš o trošenju sredstava, moli se u vezi s tim kako bi mogla koristiti Božja dobra na način koji će Njemu biti po volji. Gospodin želi da svi koji tvrde da su Njegovi sljedbenici oponašaju Njegov primjer. Mi smo postali “prizorom svijetu, anđelima i ljudima” (1. Korinćanima 4,9). Nevjerni promatraju one koji tvrde da su Božja djeca kako bi se uvjerili jesu li doista ono što kažu. Je li dosljedno s naše strane da govorimo o Kristovom samoodricanju, o Njegovoj samopožrtvovnosti, a da ipak živimo i radimo suprotno Njegovom primjeru? Blaga ovoga svijeta pripadaju Gospodinu. Sve pripada Njemu po stvaranju i po otkupljenju.
Zašto se materijalna sredstva nazivaju “nepravednim bogatstvom” (vidi Luka 16,9.11)? Zato što bogatstvo čovjeka izlaže napasti da postupa nepravedno, da ga koristi po svojoj volji radi zadovoljenja vlastitih želja i ispunjenja onoga o čemu mašta. Oni koji posjeduju novac nalaze se u opasnosti da Gospodnja dobra upotrijebe u pogrešne svrhe i na taj način bivaju navedeni da zaborave Boga. … Bogati mladi knez mislio je da ljubi Boga sve dok mu Isus nije otkrio njegovog idola, pokazavši mu da je od svoje imovine načinio Boga. Mladić je prišao Kristu s pitanjem: “Što mi još nedostaje?” A odgovor je glasio: “Prodaj sve što imaš, podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebesima! Onda dođi i slijedi me!” (Luka 18,22) …
Oni koji posjeduju Gospodnje talente u obliku materijalnih sredstava, nalaze se pod teškom odgovornošću. Oni ne trebaju ulagati novac samo u zadovoljenje sebičnih želja, jer koliko potroše na taj način, upravo toliko uskraćuju Gospodnjoj riznici. Božjom neusporedivom dobrotom Duh Sveti djeluje na ljudsko biće i navodi ga da uloži veće ili manje svote u Božje djelo kako bi doprinijelo Božjoj slavi.
Kad god pomisliš upotrijebiti Gospodnji novac za neko svoje sebično zadovoljstvo, sjeti se da ima mnogo onih koji žive u dubokom siromaštvu, koji ne mogu kupiti ni hranu ni odjeću, a koji su Božje vlasništvo. Mi trebamo činiti dobro svakome, a posebno onima koji su s nama u vjeri. Ako oni koji imaju znatna materijalna sredstva predstavljaju Boga vladajući se po istini, oni će svoje bogatstvo koristiti mudro, kako nitko od onih koji su s njima u vjeri ne bi morao biti gladan i neodjeven. (Letter 90, 15. siječnja 1895. — Pismo jednoj adventistici koja je posjedovala znatna materijalna sredstva)