“‘Posjedajte ljude’, naredi im Isus. Bijaše mnogo trave na onom mjestu, te posjeda ondje oko pet tisuća ljudi. … Ljudi, kad vidješe čudo, koje učini Isus, rekoše: ‘Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet.’ Kad saznade da će doći da ga na silu uhvate i učine kraljem, opet krenu, posve sam, u goru.” (Ivan 6,10-15)
Jeste li ikada nahranili veliko mnoštvo? Čak i nekoliko desetaka gostiju može zbuniti domaćina u planiranju i opskrbi.
Pokušajte nahraniti pet tisuća ljudi! Ili još bolje, dvadeset tisuća, s obzirom na to da su se u ono vrijeme brojili samo muškarci. Tom broju treba dodati žene i djecu. Ali nahraniti čak i pet tisuća ljudi pravi je podvig ako to možete učiniti s dvije ribe i pet malenih ječmenih kruhova.
Mnoštvu nije promaknulo značenje ovog čuda. Potkrijepljeni snagom u tom trenutku, prepoznali su u Isusu “proroka koji ima doći na svijet”, što se odnosi na 18. poglavlje Ponovljenog zakona, gdje Mojsije objavljuje: “Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte!” (redak 15)
“Ovo je obećani prorok”, bljesnulo je u mislima mnoštva. Ovo je drugi Mojsije. Kao što je Mojsije davao čudesnu manu u pustinji, tako nam Isus daje kruh s Neba (Ivan 6,5-14). I kao što nas je Mojsije izbavio od tlačitelja, logički su povezivali, tako će nas njegov nasljednik spasiti od Rimljana. Odlučili su Isusa zakraljiti na licu mjesta. Čak su i učenici bili poneseni tom mogućnošću. Marko nam govori da ih je Isus morao “natjerati” da uđu u lađicu i ostave Ga dok On ne otpusti narod (Marko 6,45.46).
Propuštamo važnu pojedinost u ovom izvještaju ako ne zapazimo da je Isus ovdje navođen da primi kraljevstvo bez križa. On se suočava sa svojom najvećom kušnjom. Ovdje se ponavlja Njegova prva kušnja u pustinji, ali ovog puta mnogo snažnije. Pokazao je da doista može napraviti kruh od “kamena” i to je ostavilo dubok dojam na ljude.
“Izgradi kraljevstvo na kruhu. Neka prva točka u Tvojem programu bude ukidanje gladi. Samo umnožavaj kruh i ribu i narod će te voljeti.”
Ozbiljnosti kušnje u kojoj se Isus našao svjedoči činjenica da odmah nakon otpuštanja naroda “ode na goru da se moli” (redak 46).
Izvršavanje Božje volje u ostvarivanju Njegovog poslanja ostalo je glavni zadatak u Njegovom životu. A u izvršavanju Božje volje uvijek je bitna molitva, čak i za mene danas.
Preporučujemo:
