Potrebna nam je vjera koja stalno raste

“Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13)
Činjenica da ljudska bića mogu ugoditi Bogu divan je poticaj za nas da u tom cilju ulažemo ustrajne, snažne napore, razmjerne vrijednosti onoga što želimo postići. “Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina.” (1. Korinćanima 3,9) … Henok je hodio s Bogom. Nije se zadovoljio svojim društvom. Provodio je vrijeme s Bogom. Ugodio je Bogu. Pred Gospodinom nije ugodno kad Njegova stvorenja griješe. Trebali bismo uvijek hoditi s Bogom i učiti o Isusu Kristu koji je nadvladao svaku kušnju koja i nas salijeće. Bio je kušan u svemu kao i mi, ali nije sagriješio. Gospodin privlači ljude k sebi da bi se družio i radio s njima, da bi im otkrio kako je u ljudskom tijelu nadvladao svaku kušnju i kako, u skladu s tim, i oni mogu pobjeđivati na način koji je On pokazao. Postoji način da izbjegnemo svaku kušnju budemo li hodili ponizno s Bogom. Bez vjere, i to vjere koja stalno raste, nemoguće Mu je ugoditi. … Uz pomoć koja im je osigurana, ljudi mogu i u svojoj paloj naravi činit ono što Bog od njih očekuje. Oni mogu hoditi, raditi i živjeti vjerom u Božjega Sina. Bog nije zadovoljan onima koji se zadovoljavaju prizemnim životom. On je ljudski rod načinio po ugledu na Božanstvo. Predvidio je da ljudi steknu savršen karakter poslušnošću Zakonu, izrazu Njegovog božanskog karaktera. Gospodin im je dao volju, razum i osjećaje. Ti darovi su im povjereni da bi ih koristili i unapređivali. Bog im je dao i savjest koja se mora pomno njegovati i cijeniti. Dao im je znanje i vrline. Te povjerene sposobnosti trebale su im osigurati mjesto koje im je Bog namijenio. Gospodin od svake osobe očekuje da pokaže vjeru. Prava, životna srž kršćanstva upravo je ta sposobnost da se vjerom držimo onoga što se ne vidi, u stalnoj težnji da dostignemo tu djelotvornu duhovnost kakva je u Kristu. Ako ljudi ne unapređuju Božje darove redovnom upotrebom, oni ne mogu imati tu vjeru koja očituje svoju snagu ljubavlju i čisti dušu. Nije dovoljno njegovati samo neke talente koje nam je Bog povjerio. Savjest mora biti u dodiru s Božjim životom i karakterom. To znači duhovno hoditi s Isusom Kristom, imati udjela u božanskoj naravi, uteći od tjelesnih želja ovoga svijeta. (Letter 195, 1899.)