Potrebno je više od vjerovanja

23. 02. 2016.

“Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš! I đavli to vjeruju i — dršću.” (Jakov 2,19)
Već u bliskoj budućnosti donekle ćemo razumjeti što znači biti iskušan. Bit će doneseni državni zakoni oprečni Božjim zakonima kojima želimo biti poslušni. Tada će nastupiti vrijeme kušnje da bi se vidjelo na čijoj smo strani — na Božjoj, ili na strani Božjih neprijatelja. Željeli bismo da svatko od nas bude spreman za ono što dolazi na ovaj svijet. Ni vi, ni bilo tko drugi, ne možete odmah izdržati Božju kušnju. Strpljenjem i ustrajnošću u činjenju dobra stječu se crte karaktera koje će vas osposobiti da izdržite konačni ispit. Dosljednom čestitošću duše iz dana u dan i pozivanjem na Boga, mi dobivamo snagu da izdržimo kušnju. Sa svih strana vršit će se pritisak na nas da snizimo Božje zahtjeve. Međutim, ako se želimo pripremiti za susret sa Sinom Čovječjim kada On dođe na oblacima s Neba, moramo se početi pripremati već sada. … Mi želimo živu vjeru, pravu pobožnost. Želimo da se naša vjera usavrši djelima. A one koji galame: “Samo vjerujte, samo vjerujte i bit ćete spašeni”, pitamo: “U što to trebamo vjerovati? Koje je to ključno vjerovanje za ovo vrijeme?” … U usporedbi koju nam je Krist ostavio javlja se čovjek koji moli da netko iz mrtvih dođe i upozori njegove rođake da trebaju vjerovati. Ali Krist kaže: “Imaju Mojsija i proroke. … Ako zaista ne slušaju Mojsija i proroka, neće vjerovati ni ako tko iz mrtvih uskrsne.” (Luka 16,29.31) … Čitamo da i đavao vjeruje i drhti, ali takva vjera ga neće spasiti. Mi želimo vjeru koja ima biblijsku osnovu — vjeru koja se drži živog Spasitelja i živoga Boga. … Jedino Kristova krv može očistiti grešnika od svake mrlje grijeha. Da su stanovnici starog svijeta priznali taj Zakon, on bi im predočio što je grijeh i oni se ne bi usudili griješiti. … Bog skuplja i veže u snopove one koji Ga ljube i koji Mu služe, a zli se vežu u snopove spremne za oganj posljednjeg dana. U kojem ćemo snoplju biti, ovisi u potpunosti o nama samima — hoćemo li biti među žitom ili svezani u snoplje spremno za oganj posljednjeg dana. … One koji su vjerni i poslušni Bogu, čeka vječna nagrada. (Manuscript 86, 1886.)