„Sad zasad hajde! Kad imadnem zgodno vrijeme, opet ću te k sebi dozvati.“ (Djela 24,25)
Bez obzira na to koliko smo grešni, bez obzira na to kakav je naš položaj, ako se pokajemo i budemo vjerovali, ako dođemo Kristu, ako budemo imali povjerenje u Njega kao u svojeg Spasitelja, bit ćemo spašeni. Međutim, kako je opasan položaj onoga tko poznaje istinu, ali oklijeva s njezinom primjenom u svojem životu. Kako je opasno za muškarce i žene koji pokušavaju zaposliti svoje misli, zadovoljiti svoj ukus i udovoljiti svojem razumu time što će zanemariti ono što im je otkriveno kao njihova dužnost i koji se upuštaju u potragu za nečim što još ne znaju. …
Isus kaže: „Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama! Tko ide u tami, ne zna kamo ide.“ (Ivan 12,35) Provedite u život svako načelo istine koje vam je pokazano. Živite po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih i tako ćete slijediti Isusa kamo god On pođe. … Gospodin ne uskraćuje svojega Svetoga Duha onima koji Ga traže. Kada se savjest osvjedoči, zašto ne slušate, zašto ne poslušate glas Božjega Duha? Sa svakim oklijevanjem i odgađanjem stavljamo se u sve teži i teži položaj da prihvatimo svjetlo s Neba tako da nas na kraju više neće moći pokrenuti savjeti i opomene. Grešnici govore svaki put sve lakše i lakše: „Sad zasad hajde, a kad imadnem zgodno vrijeme, opet ću te k sebi dozvati!“ …
Duše koje u početku oklijevaju i odgađaju odupirući se svjetlu i protiveći se svakom znanju, imaju izvrsnu namjeru da načine potpuni zaokret kada dođe pogodno vrijeme; ali lukavi neprijatelj koji im se nalazi za petama načinio je planove da ih veže nevidljivim vezama zlih navika. Karakter se oblikuje navikama i jedan korak putem koji vodi u propast priprema je za sljedeći korak, a ovaj za one koji će slijediti. …
Božja djeca trebaju svijetliti kao svjetiljke usred pokvarenog i izopačenog naraštaja. Ali ako se prave navike ne njeguju, one će odstupiti pred prirodnim sklonostima i mi ćemo postati samodovoljni, popustljivi prema sebi, nemirni, lakomi, osvetoljubivi, nezavisni, samovoljni, tvrdovrati, umišljeni, ljubitelji zabava više nego ljubitelji Gospodina. …
Danielov karakter slika je onoga što grešnik može postati Kristovom milošću. On je bio snažan i intelektualno i duhovno. … Sveti Duh treba prebivati u nama kao božanski stanar. I onda neka se zahvalnost i ljubav prema Bogu umnožavaju u vašem srcu. (Review and Herald, 29. lipnja 1897.)