“Uto stigoše njegovi učenici te su se čudili da govori sa ženom. … A dotle su učenici molili Isusa: ‘Rabbi, jedi!’ On im reče: ‘Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate.’ ‘Zar mu je netko donio jelo?’ počnu tada učenici pitati jedan drugog. Isus im reče: ‘Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo.’” (Ivan 4,27-34)
Učenici nemaju ni najmaglovitiju predodžbu o tome što se događa. Oni samo znaju da Isus razgovara sa ženom Samarijankom. Prema rabinskim propisima, to je bilo nečuveno. “Neka nitko ne razgovara sa ženom na ulici, ne, čak ni sa svojom suprugom”, glasila je jedna izreka. Žene, razmišljali su rabini, nisu sposobne shvatiti nijedno pravo učenje. A Isus sada razgovara sa ženom!
Prirodno je da su bili zapanjeni. Međutim, do tog trenutka dovoljno su dobro upoznali Isusa da nisu morali tražiti obrazloženje. Oni su učinili samo ono što im je najprije bilo na umu. Uostalom, bili su gladni, a sigurno je bio i Isus.
Ženu je u međuvremenu također obuzeo osjećaj čuđenja. Zaboravivši tko je i zašto se iskrala na zdenac daleko od grada izbjegavajući susret s ljudima, otrčala je bez vrča s vodom da javi ljudima da je pronašla Krista. Oni koji su je saslušali, istog su trenutka otišli vidjeti Isusa.
Ovdje uočavamo zanimljivu situaciju. Žena koja je poznavala Isusa vjerojatno ne više od sat vremena, bila je daleko ispred učenika u svojem razumijevanju Isusa. Već je uvidjela svoj grijeh i suočila se sa svojim duhovnim potrebama, dok su se učenici tek morali suočiti s ohološću i samodovoljnošću koje su pokretale njihov život. Osim toga, Isus je jasno posvjedočio ženi Samarijanki da je On Krist. Ta spoznaja tek će se mnogo kasnije oblikovati u umu učenika.
Isus je bio uzbuđen što su Njegovi sljedbenici stekli samo maglovito razumijevanje, govoreći da je izgubio osjećaj gladi zato što izvršava Očevu volju. Žena je također bila uzbuđena. Čak su i tamošnji stanovnici koji su se uputili da vide Isusa bili uzbuđeni.
Jedine osobe koje u ovom izvještaju nisu bile uzbuđene bili su učenici, čije su misli bile zaokupljene hranom. U tom kontekstu Isus je naveo dvije izreke o spremnosti za žetvu.
Još uvijek je moguće da oni koji su najduže s Isusom najmanje znaju o Njemu.Čak i sada “veliki” sveci mogu biti zaokupljeni “hranom” umjesto Kristom. Takvi mogu učiti od žene Samarijanke.
Preporučujemo:
