„Ilija je bio čovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molio da ne bude kiše, i nije pala na zemlju za tri godine i šest mjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo kišu, i zemlja je donijela svoj rod.“ (Jakov 5,17.18)
U Ilijinom iskustvu iznesene su nam važne pouke. Kada je na brdu Karmelu uputio molitvu za kišu, njegova vjera bila je stavljena na kušnju, ali je on ustrajno ponavljao svoj zahtjev Bogu. Šest puta se ozbiljno molio, pa iako nije bilo nikakvog znaka da je njegova molba uslišana, čvrstom je vjerom i dalje iznosio svoju molbu pred prijestolje milosti. Da se predao obeshrabrenju šesti put, njegova molitva ne bi bila uslišana. … Mi imamo Boga čije uho nije zatvoreno za naše molitve, i ako stavimo na kušnju Njegovu riječ, On će nagraditi našu vjeru. On želi da sve svoje interese povežemo s Njegovim interesima i onda će nas sigurno moći blagosloviti jer kada dobijemo blagoslov, slavu nećemo pripisivati sebi, već ćemo svu slavu dati Bogu.
Bog ne odgovara baš uvijek na naše molitve čim Mu se prvi put obratimo: kada bi to činio, mogli bismo pomisliti da imamo pravo na sve blagoslove i milosrđe koje je izlio na nas. Umjesto da ispitamo svoje srce ne njegujemo li, možda, neko zlo, neki grijeh, mi bismo postali nemarni, ne bismo mogli shvatiti svoju ovisnost o Njemu i svoju potrebu za Njegovom pomoći.
Ilija se ponizio sve dok nije došao u stanje da nikakvu slavu ne pripisuje sebi. To je stanje u kojemu mi moramo biti da bi Gospodin čuo naše molitve; tada ćemo odati slavu Njemu. …
Mi trebamo vjerovati u Božju riječ bez obzira na to pokazujemo li neke osjećaje ili ne. Ja sam obično tražila od Boga da osjetim bujicu osjećaja, ali to sada više ne činim. … Slično Iliji, stalno iznova upućujem svoje molbe pred prijestolje milosti; i kada Gospodin vidi da sam svjesna svoje neuspješnosti i slabosti, blagoslovi dolaze. …
Ja sam prepustila održavanje svoje duše Gospodinu kao vjerodostojnom Stvoritelju, i znam da će čuvati ono što sam Mu povjerila do onoga dana. …
Slavimo Njega srcem i dušom i svojim glasom. Ako je netko izgubio vjeru, neka danas traži Gospodina. Gospodin je obećao da ćemo Ga naći ako Ga budemo tražili svim svojim srcem. (Review and Herald, 9. lipnja 1891.)