Biblija

Pouzdanost Kristovih riječi

Događaji vremena posljetka i izostanak Kristovog ponovnog dolaska

“Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude.” (Matej 24,34)

Dr. sc. Igor Lorencin

Kršćanstvo se već stoljećima hrani biblijskim obećanjima koja jačaju i hrabre vjernike. Vjerojatno najveće od svih obećanja u Bibliji je ono izrečeno prije dvije tisuće godina o Kristovom ponovnom dolasku kojim će biti prekinuta povijest svijeta kakvu znamo, i kad će započeti kraljevstvo slave — bez suza, patnji i smrti (vidi Otkrivenje 21,3.4). Čak štoviše, Isus je osobno svojim učenicima u više navrata obećao da će se vratiti (vidi Ivan 14,3; Matej 24,30.31; Marko 13,26.27; Luka 21,27). Posljednja biblijska knjiga Otkrivenje kulminira u završnici sljedećim riječima: “Onaj koji ovo jamči izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’ — Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) Kristovi sljedbenici još i danas iščekuju ostvarenje ovog Kristovog obećanja.

Ipak, zbunjuju li nas prva tri novozavjetna Evanđelja? Laže li nam Biblija? Je li Krist, prema svojoj izjavi, trebao doći po drugi put još u prvom stoljeću? Matej navodi Kristove riječi o padu Jeruzalema, razaranju Hrama i opisu vremena koje će prethoditi Kristovom drugom dolasku: “Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude.” (Matej 24,34 — usporedi Marko 13,30 i Luka 21,32) Ono što ovdje pri prvom čitanju upada u oči jest izraz “ovaj naraštaj”. Te se riječi u prva tri Evanđelja koriste kao uobičajeni izraz pri opisu nevjernog naraštaja Isusovog vremena (vidi Matej 12,41.42; Marko 8,38; 9,19; Luka 11,29; 17,25). U tom kontekstu problematična je činjenica što Matej 24, između ostalog, govori i o Kristovom drugom dolasku, pa nam se čini kako će se taj dolazak dogoditi za života naraštaja kojemu je Isus tada govorio.

Činjenica je da u tom retku izraz “ovaj naraštaj” nije sporan, jer se on stvarno odnosi na Isusov naraštaj. Drukčije gledano, Evanđelje po Mateju ne bi niti imalo smisla za prvobitne primatelje u prvom stoljeću. Ali ono što zahtijeva tumačenje je izraz “sve to” u navedenom retku. Što je “sve to” što će se dogoditi za života naraštaja kojemu je Isus govorio? Taj se izraz ne može odnositi na ništa drugo nego na istu izjavu iz prethodnog retka: “Tako i vi, kada vidite sve to, znajte da je blizu — na samim vratima!” (Matej 24,33) Što je “sve to” što će “ovaj naraštaj” vidjeti kako bi znao da je Gospodnji dolazak blizu? Vidjet će sve događaje koji su opisani u Mateju 24, osim samog Gospodnjeg dolaska. “Sve to” se ne može odnositi na sâm Kristov dolazak, jer doživljaj “svega toga”, prema Mateju 24,33, dovodi do spoznaje da je Isus blizu.

Jesu li se svi događaji koji prethode Kristovom drugom dolasku obistinili naraštaju kojemu je Isus govorio? O kojim događajima Isus govori u Mateju 24? Lažni mesije, gladi, potresi, ratovi, progoni, izdaje, hlađenje ljubavi, pomrčine Sunca, pomrčine Mjeseca, padanja zvijezda, zauzimanje Jeruzalema od strane pogana i rušenje Hrama, središta židovstva. Lažnih mesija je bilo u prvom stoljeću (vidi Djela 5,35-37), gladi je bilo (vidi Djela 11,28), a i potresa isto tako (razni antički gradovi su, prema povijesnim svjedočanstvima, bili pogađani potresima u prvom stoljeću). Pomrčine Sunca i Mjeseca te padanja zvijezda su stalne pojave, a progoni, izdaje i hlađenje ljubavi isto tako. Najzad, najspektakularnije od Kristovih proročanstava, pad Jeruzalema i razaranje Hrama kao najtraumatičniji događaj u povijesti židovstva, ostvarilo se krajem 70. godine prvog stoljeća, za vrijeme života naraštaja kojemu je Isus govorio. Bilo je to u okviru rimskog osvajačkog pohoda u Palestini, o čemu iscrpno piše židovski povjesničar Josip Flavije u Judejski ratovi.

Sporni izraz u Mateju 24,34 nije “ovaj naraštaj”, nego “sve to”, a odnosi se na sva događanja iz kojih će tadašnji naraštaj znati da je Gospodnji dolazak blizu. Da je evanđelistima stalo istaknuti blizinu, a ne samo ispunjenje Kristovog dolaska za “ovaj naraštaj”, potvrđuje i Luka kad navodeći Kristove riječi čak tri puta naglašava blizinu, uvodeći dodatno usporedbu o smokvi čiji pupovi naznačuju blizinu (Luka 21,28-30). Blizina je u središtu pozornosti i u Markovom izvještaju (Marko 13,29). Dakle, sve što iz spornog spominjanja “ovog naraštaja” u Mateju 24,34 možemo zaključiti, jest da kad tadašnji sljedbenici Isusa Krista vide ispunjenje “svih tih” događaja, mogu biti sigurni da njihov Gospodin uskoro dolazi.

To što se pojam “uskoro” rastegao na dvije tisuće godina povijesti kršćanstva ne treba pripisivati Božjoj nemarnosti, nego Njegovoj velikoj milosti (vidi 2. Petrova 3,9). Svrha Mateja 24 nije da nam kaže kad će Gospodin doći, nego da nam navede događaje čija će nas ispunjenja podsjećati da ovakva unakažena Zemlja nije naš krajnji dom, i time buditi u nama čežnju za nebeskom domovinom (primjerice, Hebrejima 11,8-10).

Navedeni događaji iz Mateja 24 ispunjavali su se u svakom naraštaju tijekom povijesti kršćanstva, i oni su vjernima svih naraštaja bili stalni podsjetnik na blizinu Kristovog dolaska. I danas smo svjedoci ispunjenja proročanstva o takvim događajima, i danas je čežnja za susretom s Kristom i Njegovim kraljevstvom pravde istinska čežnja svakog Njegovog sljedbenika.

Matej 24 najzad završava usporedbama koje pozivaju na budnost. Svrha navedenih događaja iz Mateja 24 jest da nas prije svega navedu na budnost, a budnost je bila potrebna svakom naraštaju od Krista naovamo, kao i nama danas (vidi 1. Petrova 5,8). Ne biti budan može nas dovesti u stanje “ovog naraštaja”, naraštaja Kristovog vremena koji je zauzimanje Jeruzalema i razaranje Hrama dočekao nespreman. Isus nije želio da Njegovi sljedbenici budu nespremni za ispunjenje Njegovog obećanja, pa je stoga u Bibliji ostavio upute. Na Njegove se upute mogu osloniti s punim pouzdanjem i Njegovi današnji sljedbenici.

Dr. sc. Igor Lorencin, docent Novog zavjeta na Sveučilištu Friedensau u Njemačkoj

Podijeli