“Tražit ću izgubljene, vraćati one koje zalutaju, ranjenima povijati rane, osnažiti slabe. No nadgledat ću debele i snažne ovce. Nahranit ću ih kaznom.” (Ezekiel 34,1 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Čovjek koji se odvaja od Boga da bi mogao služiti sebi, postaje sluga bogu novca. Um koji je Bog stvorio da bude u društvu anđela, srozava se na razinu tjelesnog i životinjskog ponašanja. To su posljedice služenja sebi. Ako ste izabrali takav život, tada znajte da trošite svoj novac na ono što nije hrana i da radite za ono što vas neće nasititi. Svakako ćete se suočiti s trenucima kad ćete shvatiti koliko ste nisko pali. Sami u svojoj “dalekoj zemlji” postat ćete svjesni svoje bijede i u očaju uzviknuti: “Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?” … Božja ljubav i dalje čezne za onim tko je odlučio odvojiti se od Njega i zato se služi različitim utjecajima da ga vrati u Očev dom. Izgubljeni sin je u svojoj bijedi “došao k sebi”. Prijevarna sila koju je Sotona imao nad njim bila je slomljena. … Iako se nalazio u jadnom položaju, uvjerenje da ga otac i dalje voli pružilo je nadu izgubljenom sinu. Ta ga je ljubav i pokrenula da se vrati kući. Prema tomu, sigurnost u Božju ljubav navodi grešnika da se vrati k Bogu. … U ovoj usporedbi nema zajedljivosti, nema prigovaranja izgubljenom sinu zbog njegovog zlog puta. Sin osjeća da mu je prošlost oproštena i zaboravljena, izbrisana zauvijek. Tako i Bog kaže grešniku: “Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka.” “Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” (Isusove usporedbe, str. 132—134)