Jutarnji stih

Povratak kući

“Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže, i on me čuje.” (Psalam 77,2)

Dostavljao sam naručene knjige u Sao José do Peixe. Po završetku posla morao sam otputovati u susjedni grad Socorro do Piauí. Svi ljudi s kojima sam razgovarao rekli su mi da svakako trebam ostati u hotelu, jer u iduća dva dana ne voze autobusi. Bio sam zabrinut jer sam se morao vratiti u grad u kojem sam živio, a odmah zatim otputovati u drugu državu.

Povjerio sam se Isusu: “Stavio sam svoj život u Tvoje ruke. Ti si mi pomogao u prvom gradu da dostavim knjige na vrijeme, a znam da ćeš mi svakako pomoći u sljedećem.” Kad sam završio molitvu, vidio sam dostavni kamion. Pitao sam vozača ide li možda tamo kamo sam ja morao ići. Rekao je da ide i povezao me je.

Tijekom putovanja vlasnik kamiona pitao je vozača zašto kasni dva dana s dostavama. Rekao sam vlasniku da znam zašto kasni – morali su povesti i mene!

Kao po nekom pravilu, literarni evanđelisti prodaju knjige tijekom jednog mjeseca, a dostavljaju ih sljedećeg. Ako se radi o malom gradu, ponekad je potrebno kolportirati u više mjesta da bi se ostvario broj prodanih knjiga. Kad sam počeo dostavljati knjige u drugom gradu, naišao sam na prigovor kupaca da sam stigao tjedan dana prije nego što su me očekivali, ali su ipak svi spremno preuzeli knjige. Nastavio sam svoj razgovor s Bogom moleći Ga da se pobrine da se nekako vratim kući toga dana.

Iznenada mi je prišao neki mladić i upitao: “Želite li otputovati danas?” Rekao mi je da mogu računati na prijevoz sa ženom pred porođajem, koju hitno treba prebaciti u grad, u kojem sam zatim mogao uhvatiti autobus koji vozi u moje mjesto. Ali morao sam prvo završiti dostavu, a nisam mu baš ni vjerovao.

Dok sam obavljao svoje dostave, ponovno se pojavio onaj isti mladić i upitao me jesam li bio kod one žene. Rekao sam da jesam, ali da nisu bili sigurni hoće li putovati toga dana. On je ustrajavao na tome da se vratim k njima jer će krenuti u ponoć. Ovoga puta sam mu povjerovao. Spakirao sam svoje torbe i otišao u kuću te žene i stvarno smo krenuli u ponoć!

Kad sam sljedećeg dana stigao kući, svi su bili zapanjeni brzinom kojom sam obavio sav svoj posao. Samo u vječnosti ću saznati je li mladić koji me je odveo onoj trudnoj ženi bio moj anđeo.

Reginal Soares Lima, Brazil


Komentiraj