“Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaše. Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom.” (Matej 2,9-11)
Kakva je to bila zvijezda! Ne samo da je bila sjajna, već je, za razliku od drugih zvijezda, vodila mudrace k malom Isusu. Imajući u vidu kretanje zvijezde, nije čudno što neki smatraju da su to zapravo bili anđeli — možda isti oni koji su pjevali pastirima.
I, naravno, ti promatrači zvijezda sa starog Istoka bili su zadivljeni putujućom zvijezdom. Tako su pronašli “kralja židovskog”. Nakon što su pronašli Isusa “padoše ničice i pokloniše mu se”. To je ključna činjenica u Evanđelju po Mateju zato što je Bog, prema Deset zapovijedi, naredio Izraelcima da se ne “klanjaju” niti “služe” nikome drugom osim Njemu (Izlazak 20,35). Naglasivši u knjizi upućenoj Židovima da su se mudraci poklonili, Matej iznosi snažan dokaz da je Isus Krist “Bog s nama” (Matej 1,23). Odnos mudraca i Isusa nije završio njihovim klanjanjem i štovanjem, već se proširio na opipljivije prinošenje bogatih darova. Klanjanje se nikada ne odvija samo u našem umu. Naprotiv, razlijeva se u svijet svakidašnjeg života kada muškarci i žene, slijedeći primjer mudraca, predaju sebe i svoje bogatstvo kao odgovor Onomu koji “je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina” (Ivan 3,16). Prinošenje darova od strane mudraca bilo je isto tako čin štovanja kao i njihovo klanjanje. Osim toga, time su osigurali Josipu sredstva uz čiju će pomoć povesti mladog Kralja u Egipat, gdje će biti siguran od zlih namjera Heroda Velikog. U svemu tome postoji određeno značenje i za nas. Mudraci nam daju primjer svojim klanjanjem i prinošenjem darova. “Ako smo svoje srce predali Isusu, mi ćemo Mu prinijeti i svoje darove. Svoje zlato i srebro, svoj najdragocjeniji zemaljski imetak, svoje najveće umne i duhovne darove, dobrovoljno ćemo posvetiti Njemu koji nas ljubi i koji je dao sebe za nas.” (Ellen G. White, Isusov život, str. 39,40; u izvorniku 65)
Danas se, Gospodine, ponovno posvećujem Tebi.
Preporučujemo:
