Koje su sposobnosti potrebne?
Priča se da se neki mladić svojim sportskim automobilom volio brzo voziti po vijugavim planinskim cestama. Jednoga mu je dana iz nepreglednog zavoja ususret dojurio automobil. Jedva se zaustavio na njegovoj strani i, dok su se mimoilazili, vozačica se nagnula kroz prozor i viknula mu: “Prase!”
Pobjesnio je! “Ovco!” uzvratio je. “Bila je na mojoj strani ceste”, promrmljao je. “Kako me se usudi nazvati svinjom!” Zadovoljstvo mu je pružalo jedino to što je bio toliko priseban da joj dovikne prikladnu uvredu.
A zatim je krenuo u nepregledni zavoj — i udario u svinju koja je stajala nasred ceste!
Ponekad su prijetnje zapravo korisna upozorenja.
Naš Gospodin uvijek vidi iza ugla u budućnost. U svakoj krizi želi nas upozoriti na opasnosti i pokazati nam dobre prilike ako budemo slušali Njegove nadahnute riječi.
Ispred na cesti vidim veliku “svinju” za nas kršćane koji živimo u ovo posljednje vrijeme. Mnogi slijede primjer iz naše kulture “da čine što je pravo u našim očima” umjesto da se okrenu Božjoj riječi.
Dok Zemlja juri prema svojemu kraju, Bog ima uzbudljive i razborite planove za svakoga od nas. On poziva vas i mene da budemo utjecajni vođe, da upućujemo poziv: “Iziđite iz nje [Babilona], moj narode.” (Otkrivenje 18,4) Jedina prepreka koja nam stoji na putu jest naš vlastiti izbor hoćemo li odgovoriti na upozorenja.
Primjer Nehemije
Nehemija je snažan primjer vođe svakome od nas, i naš Gospodin nas poziva da budemo takvi.
Kad se prvi put susrećemo s Nehemijom, on je u službi peharnika perzijskoga kralja Artakserksa. Iako je Nehemija imao utjecajno mjesto na perzijskom dvoru i bio okružen bogatstvom, njegovo srce je bilo kod Boga njegovih otaca i naroda kojem su bili dani sveti spisi.
Nehemijini preci bili su zarobljeni kad su Babilonci uništili Jeruzalem prije otprilike sedamdeset godina. Sada, pod vladavinom Perzijskog Kraljevstva, Židovi su u zatočeništvu dobili dopuštenje da se vrate kući te je tako ispunjeno obećanje koje je Bog dao Izraelcima prije mnogo godina: “Jer ovako govori Jahve: Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto.” (Jeremija 29,10)
Mnogima je, međutim, postalo udobno u stranoj zemlji i odlučili su ostati. Ponovno graditi iz spaljenih ruševina bilo je preteško. Ali Gospodinu je bio potreban vođa kojemu će služenje i slavljenje Boga biti iznad svih zemaljskih vrijednosti.
Stigli su glasnici s lošim vijestima o stanju u Jeruzalemu: “Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena.” (Nehemija 1,3)
Nehemiji se slomilo srce i odlučio je zatražiti pomoć iz dva izvora: molitve i Božje riječi. Plakao je, molio se i priznao svoje grijehe i grijehe svojega naroda. Zatim je slavio Boga za Njegovu vjernost svojoj Riječi i ohrabrio se Božjim obećanjima o milosti i obnovi ako Mu se Njegov narod vrati u pokajanju i vjeri (redci 5-11).
Upute preko molitve
Četiri mjeseca Nehemija je izlijevao svoje srce pred Bogom. Zatim mu je Bog dao zadaću. Bio je pozvan da vodi obnavljanje Jeruzalema. Molio se: “Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom [kraljem].” (redak 11) A onda je čekao.
Isus je na isti način otkrio Božju volju za svoj život. Proučavanjem Božje riječi uz molitvu dobio je jasno razumijevanje svojega poslanja kao Spasitelja. Učio je Očevu volju za svaki dan, kako je to činio Nehemija, i kako to i mi možemo činiti.
Dok su čekali na izlijevanje Svetoga Duha, vrijeme Isusovih učenika bilo je ispunjeno proučavanjem Božje riječi i molitvom (vidi Djela 2). Hvala Bogu što će djelovanje Svetoga Duha u našem životu donijeti istu mudrost, razumijevanje, darove i gorljivost za spasenje onih koje poznajemo i onih kojima nas Bog šalje.
Pojedinačna područja utjecaja
Jednoga dana kralj Artakserks je primijetio Nehemijino neveselo lice i pitao ga zašto je tako tužan. Nehemija je iznio kralju potrebe svojeg naroda u Jeruzalemu. “Što, dakle, želiš?” upitao je kralj. Nehemija je brzo nabrojio svoje želje i dobio sve što je tražio (vidi Nehemija 2,2-8).
Nehemija nije bio graditelj niti arhitekt. Nije pohađao “prave” škole. Pa ipak mu je Bog povjerio ovu zadaću i poslao ga u Jeruzalem kao svojega izabranog vođu.
U knjizi Ellen White and Leadership: Guidance for Those Who Influence Others (Ellen White i vođenje: Vodič za one koji imaju utjecaj na druge), autorica Cindy Tutsch, pomoćna ravnateljica Ostavštine White, piše: “Ako si kršćanin, onda si vođa! Dio naše odgovornosti kao Isusovih sljedbenika jest koristiti naš utjecaj u vođenju drugih da slijede Isusa. To činimo na različite načine, prema našim duhovnim darovima. Ako niste živjeli u samotnoj špilji deset posljednjih godina i niste nikoga sreli tijekom tog vremena, u vašem životu postoje ljudi.”[1. 1. Cindy Tutsch, Ellen White on Leadership: Guidance for Those Who Influence Others, Nampa, Idaho: Pacific Press Pub. Assn., 2008., str. 7.]
Vođenje je vršenje utjecaja na ljude — vašu djecu, obitelj, prijatelje, suradnike i susjede. Isus vas poziva da budete Nehemija, osoba koja je svakodnevno spremna slušati Boga i Njegovu Riječ u molitvi, tako da vas može obdariti službom vođenja. On priprema ljude za Nebo i želi upotrijebiti vaš utjecaj kako biste poveli druge u oživljavanje prave pobožnosti.[1. 2. Vidi Ellen G. White, Selected Messages, Washington, D.C.: Review and Herald Pub. Assn., 1958., knjiga 1, str. 121.]
Vođenje do uspjeha
Nehemijin primjer pouka je cijelom Božjem narodu da se trebamo ne samo mnogo moliti, nego i mudro planirati i marljivo raditi. Nehemija je razumio Gospodnju riječ danu Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim — riječ je Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4,6) Ali je također znao iz iskustva da su muškarci i žene molitve vjernici od akcije, i da je pomnjivo razmatranje i zrelo planiranje bitno za uspjeh duhovnih napora za našega Gospodina.
Kad je Nehemija stigao u Jeruzalem, prošao je gradom da bi sagledao okolnosti. Njegovo je srce bilo žalosno kad je vidio pustoš. Izgledi su bili mračni. Ali osvojio je srca naroda kada je ispričao o uslišanim molitvama i događajima po Božjoj providnosti koji su ga doveli u Jeruzalem. Osvjedočen, narod je odgovorio: “Ustanimo i gradimo!” (Nehemija 2,18)
Bilo je žestokog protivljenja, ismijavanja, fizičkih napada, obeshrabrenja, kompromisa, spletki i izdaje. Rugači su ismjehivali radnike tvrdeći da ih je njihov Bog ostavio. Nehemija je na svaki njihov napad odgovorio Božjom riječju (vidi Nehemija 2,19.20).
Pod Nehemijinim vodstvom zidovi su obnovljeni za samo pedeset dva dana (Nehemija 6,15). Čak su neprijatelji Božjeg naroda vidjeli da je Gospodin bio s njima (redak 16).
Nehemija je vodio svoj narod Božjoj riječi
Opeka i žbuka neće učiniti stanovnike sigurnima. Nehemija je znao da je jedina prava sigurnost za Jeruzalemljane obnova njihovih srca. Okupio je narod da sluša čitanje iz Božje riječi, što se nije činilo godinama.
Kad ih je podsjetio na Božja upozorenja, oni su plakali (Nehemija 8,1.8.9) te su se “obvezali prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem” (Nehemija 10,30). Nehemija ih je pozvao da se sjete Božjeg divnog praštanja i milosti dodajući: “Radost Jahvina vaša je jakost.” (Nehemija 8,10)
Nato se Nehemija vratio u perzijsku palaču. Nakon nekog vremena opet je otputovao u Jeruzalem i otkrio da je narod ozbiljno pao u stare grijehe. Kao Božji izabrani vođa, on nije izbjegavao posebno djelo obnove koje je bilo potrebno da bi Božji blagoslovi ostali uz Njegov narod.
Prihvatio se izazova kao što su opasno miješanje s neposvećenima i nevjernicima (Nehemija 13,23-28), uskraćivanje desetine i prinosa (redci 7-13) i nepoštivanje Gospodnje subote (redci 15-22). Znao je da će njegove reforme, iako su neke od njih izgledale stroge, donijeti dragocjeni blagoslov. Božja upozorenja su uvijek za naše sadašnje i buduće dobro.
Prihvaćanje Božjeg poziva
Živimo na rubu vječnosti. Ozbiljni i zastrašujući dani prijete našoj sigurnosti. Kako li anđeli plaču kad vide stanje Laodicejske crkve — naroda koji ne vidi svoje potrebe u tom opasnom vremenu.
“Ne postoji ništa čega se Sotona više boji od Božjega naroda koji raščišćava put uklanjajući svaku prepreku kako bi Bog mogao izliti svojega Duha na malaksalu crkvu i nepokajanu zajednicu. Kad bi bilo po Sotoninom, nikada više ne bi bilo buđenja, ni velikog ni malog, do svršetka vremena.”[1. 3. Isto, str. 124.]
Bog poziva svakoga od nas da postanemo vođa za Njega, da se molimo i proučavamo Pismo s drugima, da budemo kao Nehemija i govorimo što Bog čini u našem životu, da imamo zarazni utjecaj gdje god se nalazili.
Jednoga dana je čovjeka koji je hodao ulicom zaustavio oduševljeni mladi kršćanin koji mu je gurnuo neku tiskovinu u ruke. Ne želeći biti previše neugodan, čovjek je nevoljko uzeo traktat i gurnuo ga u džep.
Poslije je kod kuće osjetio zgužvanu tiskovinu u džepu, izvadio je i bacio u kamin. No učinio je pogrešku jer je gledao kako gori. Prije nego što ju je vatra potpuno progutala, zasjala je zadnja rečenica: “A riječ Gospodnja zauvijek ostaje!” (1. Petrova 1,24)
Vjerujući da mu je Bog njegovog prijašnjeg života progovorio s ljubavlju, predao je svoj život Isusu prije nego što je prošla noć!
Isusova preobražavajuća sila koja je stvorila svemir nalazi se u Njegovoj pisanoj Riječi. On je obećao da se Njegova Riječ “ne vraća k meni bez ploda nego čini … ono zbog čega je poslah” (Izaija 55,11).
Naš Bog želi vođe koji hrabro iznose Božju riječ. Isus dolazi, a rečeno nam je da će Kristovom povratku prethoditi oživljavanje u molitvi, čitanje Božje riječi i odluke o potpunoj predaji Isusu. Po cijelom svijetu naglo rastu znakovi izlijevanja Svetoga Duha. U kakvo predivno vrijeme živimo!
Ali moramo odlučiti hoćemo li biti vođe za Krista ili nećemo. Otvorimo svoje srce Spasitelju, priznajmo grijehe, prihvatimo Njegovu očišćujuću silu i pitajmo Ga što On želi da činimo. On neće pogriješiti i dovest će nas tamo gdje trebamo biti.
__________________