„Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt.“ (1. o kraljevima 19,19)
Dobro bismo učinili kada bismo razmotrili Elizejev život u vrijeme kada je bio izabran za službu. Prorok Ilija je završavao svoju zemaljsku službu. Netko drugi morao je biti pozvan da nastavi djelo za to vrijeme. Ilija je na jednom putovanju dobio nalog da krene prema sjeveru. Koliko se razlikovao prizor koji je bio pred njim od prizora koji je mogao vidjeti samo kratko vrijeme prije toga! Onda su polja bila neobrađena, zemlja je bila ispucana jer tri godine nije padala kiša ni rosa. Sada je naizgled sve bujalo kao da pokušava nadoknaditi propušteno u doba gladi i nestašice. Obilne kiše učinile su više za zemlju nego za ljudska srca, polja su bila bolje pripremljena za rad nego srca otpalog Izraela.
Kamo god je Ilija pogledao, zemlja koju je vidio pripadala je jednom čovjeku – čovjeku koji nije savio svoja koljena pred Baalom, čije je srce ostalo nepodijeljeno u službi Bogu. Čak i za vrijeme robovanja bilo je duša koje nisu skrenule u otpad, a ova obitelj nalazila se među sedam tisuća onih koji nisu savili koljena pred Baalom. Vlasnik zemlje zvao se Šafat. Među radnicima je vladala užurbana aktivnost. Dok su stada uživala u zelenoj paši, zaposlene ruke njegovih slugu sijale su sjeme pripremajući žetvu.
Ilijinu pozornost privukao je Elizej, Šafatov sin, koji je zajedno sa slugama orao idući za dvanaest jarmova volova. … Elizej je stekao naobrazbu daleko od grada i dvorskih razonoda. Naučio je biti jednostavan i poslušan svojim roditeljima i Bogu. …
Elizej je čekao zadovoljno, vjerno obavljajući svoj posao. Iz dana u dan, zahvaljujući praktičnoj poslušnosti i božanskoj milosti na koju se oslanjao, stjecao je čestitost i snagu namjere. Obavljajući sve što je mogao u domu surađujući sa svojim ocem, izvršavao je Božju namjeru i obavljao službu Njemu. Učio je surađivati s Bogom. (Youth’s Instructor, 14. travnja 1898.)
Kada je prorok ugledao Elizeja kako zajedno sa slugama ore idući za dvanaest jarmova volova, otišao je do mjesta na kojem je obavljan posao, i dok je prolazio, skinuo je svoj plašt i prebacio ga Elizeju preko pleća. Onda je otišao dalje kao da je to bilo sve što je želio. Međutim, znao je da je Elizej shvatio značenje tog čina pa mu je prepustio, ne rekavši ni riječi, da sam odluči hoće li prihvatiti ili odbiti poziv. (Youth’s Instrustor, 21. travnja 1898.)