„Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu, te Izraelci zavapiše Jahvi.“ (Suci 6,6)
Žalosno je što se u povijesti Božjega izabranoga naroda tako često ponavljaju tužne priče o otpadu i kazni.
Zbog njegovih grijeha, bila je povučena zaštitnička Božja ruka nad Izraelom i on je bio prepušten na milost i nemilost svojim neprijateljima. Divlji, okrutni pustinjski narodi – Midjanci i Amalečani – »u takvu mnoštvu kao skakavci« (Suci 6,5), upadali su u naletima u zemlju sa svojim stadima i krdima i podizali svoje šatore u ravnicama i dolinama. Dolazili su čim je počinjala sazrijevati žetva, i ostajali sve dok i posljednji zemaljski plodovi ne bi bili pokupljeni. Pustošili su plodove polja, pljačkali i zlostavljali stanovnike, a onda se vraćali u pustinju. …
Sedam godina trajala je ova nevolja, a onda se u svojoj tuzi narod sjetio Onoga koji ih je često izbavljao, zavapili su Gospodinu i zatražili Njegovu pomoć. …
Njihove molitve bile su uslišane i ponovno je Gospodin postavio čovjeka po svojoj volji za izbavitelja u Izraelu. Tako izabran čovjek zvao se Gideon iz Manašeova plemena. … Izraelci su samo uz najveće napore mogli sakriti toliko hrane da ne pomru od gladi. Međutim, Gideon je zadržao u svojem posjedu malu količinu pšenice i plašeći se vrhati je na uobičajenom javnom mjestu, odnio ju je u vinograd u blizini tijeska za vino. Vrijeme berbe grožđa već je bilo davno prošlo, pa Midjanci neće usmjeravati pozornost na to mjesto. … Gideon je skoro zapao u očaj što nije uspio narod nadahnuti vjerom i hrabrošću, ali je znao da će Gospodin činiti silna djela za Izrael kakva je činio u prošlosti. …
I dok se Gideon u mislima bavio ovom i sličnim temama, iznenada se pred njim pojavio Božji Anđeo i obratio mu se sljedećim riječima: „Jahve s tobom, hrabri junače!“ (redak 12)
Gideonova potištenost pokazala se u njegovom odgovoru: „Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe?“ (redak 13) … Duboko svjestan svoje nepripremljenosti za tako važno djelo, Gideon je uskliknuo: „Ali, gospodaru … kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.“ (redak 15) … Onda mu je Anđeo uputio milostivo obećanje: „Ja ću biti s tobom, te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga.“ (redak 16) (Signs of the Times, 23. lipnja 1881.)