“Zbog toga uložite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje.” (2. Petrova 1,5)
Bog nas je pozvao na slavan život pun vrlina. Mi se nemamo pravo izjednačivati sa svijetom — oblačiti se, govoriti i živjeti kao svjetovni ljudi. Bog nam je postavio visoko mjerilo koje trebamo dostići. Da bi osposobio čovjeka da dosegne to mjerilo, Bog je na ovaj svijet poslao svojega jedinorođenog Sina. Krist je radi nas podnio beskrajnu žrtvu. Odložio je svoju kraljevsku krunu i odjeću, zaogrnuo svoju božansku narav ljudskom i došao na naš svijet da bi muškarce i žene naučio zakonima života i spasenja, koje moraju provoditi u potpunosti kako bi imali vječni život u kraljevstvu slave.
Sotona tvrdi da ljudska bića ne mogu držati Božji zakon. Da bi dokazao da je ta tvrdnja lažna, Krist je napustio svoj visoki položaj Zapovjednika Neba, preuzeo na sebe ljudsku narav i došao na Zemlju kako bi stao na čelo palog ljudskog roda i pokazao da se čovjek može oduprijeti Sotoninim kušnjama. On je postao Poglavar čovječanstva da bi bio napadan kušnjama u svakoj pojedinosti u kojoj se pala ljudska narav kuša, kako bi znao pomoći svakom tko se nalazi u kušnji. On je ovdje na Zemlji pokazao kako živjeti u skladu s Božjim mjerilom pravednosti. Noseći našu narav, ostao je vjeran Božjem mjerilu pravednosti zadobivši pobjedu nad Sotonom. Kušan je u svemu kao i mi, a ipak je bio bez grijeha.
Prije nego što je Krist došao u tijelu da bi otkrio karakter svojega Oca, Sotona je mislio da će cijeli svijet biti na njegovoj strani. I danas neprijatelj igra igru života sa svima. On nastoji unijeti razdor i neslogu. Ali ako imamo udjela u božanskoj naravi, mi ćemo stajati kao ujedinjena cjelina. Nemojmo misliti da naša Crkva može uživati Božji blagoslov dok se nalazi u stanju razjedinjenosti. U ovom svijetu mi trebamo biti Kristovi predstavnici. On nas je pozvao na slavan život pun vrlina. Kao što je On predstavio Oca, tako i mi trebamo predstavljati Njega svijetu jer predstavljajući Njega, mi predstavljamo Oca koji se nalazi na svakom mjestu kako bi pomogao tamo gdje je pomoć potrebna.
Mi trebamo obaviti veliko djelo za svojeg Učitelja. Nakon tolike žrtve koju je Isus prinio za nas davši vlastiti život za naše spasenje, hoćemo li Ga mi svojim postupanjem navesti da nas se postidi? … On nas želi vidjeti kako se uzdižemo do najvišeg mjerila. Kad se živom vjerom uhvatimo za silu živoga Krista, kad se molimo za Njegova sigurna obećanja i pozivamo se na njih kao da nam već pripadaju, kad tražimo silu Duha Svetoga, mi jedemo tijelo i pijemo krv Božjega Sina. (Manuscript 77, 7. lipnja 1902. — Propovijed održana na sastanku pod šatorima u Petalumi u Kaliforniji, pod naslovom “Pouke iz Druge Petrove poslanice”)