“Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,20)
Božji zakon je prijepis Njegovog karaktera. Oni koji tvrde da drže Njegov Zakon, ali ne pokazuju da ljube Boga svim srcem, umom i snagom, ne posvećuju se potpuno Njegovoj službi, ne drže ni prve četiri zapovijedi koje govore o ljubavi prema Bogu, niti drugih šest, koje govore o nesebičnoj uzajamnoj ljubavi, i nisu poslušna djeca. “Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,16)
Prava ljubav prema Bogu uvijek će se pokazati. Ona se ne može sakriti. Oni koji drže Božje zapovijedi, pokazat će istu ljubav koju je Krist pokazivao prema svojem Ocu i bližnjima. Onaj u čijem srcu prebiva Krist, otkrivat će Krista u karakteru, u svojem radu za one s kojima dijeli istu vjeru, kao i za one koje treba dovesti u spoznaju istine. On svojim dobrim djelima treba uvijek pokazivati plod svoje vjere otkrivajući Krista ljubaznim riječima i milosrdnim djelima. …
Vršenje Božjeg zakona plod je Božje milosti u srcu. Poslušnošću tom Zakonu mi se svakodnevno podsjećamo da je Bog darovatelj svega što nam je povjereno. On nam daje sve što imamo. Upravo zahvaljujući Njegovoj milosti i ljubavi, mi imamo snagu za rad. On otvara mogućnosti da steknemo ovozemaljsko blago, ne da bi bilo uzdignuto naše “ja”, ne da bi se stečeno blago gomilalo, već da bi se moglo proslaviti Božje ime, da bi se siromašnima moglo pomoći, da bi Božja riznica mogla biti napunjena onim što On zahtijeva u obliku darova i prinosa, da djelo podizanja zastave istine u udaljenim područjima ne bi posustalo, već da bi napredovalo u svakom pogledu.
Na svima koji se posvećuju Bogu kao Njegovi suradnici počiva odgovornost da štite interese Njegovog djela. Oni trebaju živjeti u skladu s istinom u koju tvrde da vjeruju. Trebaju uvijek imati Krista pred sobom kao svoj Uzor, i svojim dobrim djelima postići da hvala poteče iz srca onih koji su gladni i žedni Riječi života. Ne samo što trebaju služiti duhovnim potrebama onih koje zadobivaju za Krista, već trebaju zadovoljiti i njihove ovozemaljske potrebe. Za tim djelom milosti i ljubavi uvijek ima potrebe, i njegovim vjernim obavljanjem Božji sluge trebaju pokazati što je istina učinila za njih. Oni trebaju biti vjerni upravitelji ne samo evanđeoske istine, već svih blagoslova koji su im dani. Ne trebaju samo govoriti suosjećajne riječi, nego i svojim djelima trebaju pokazati stvarnost svojeg suosjećanja i ljubavi. (Manuscript 20, 1900., nenaslovljeni rukopis, napisan 22. travnja 1894.)