„Iste noći Jahve reče Gideonu: ’U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik, i posijeci gaj pokraj njega.“ (Suci 6,25)
Izbavitelj Izraela morao je objaviti rat idolopoklonstvu prije nego što će krenuti u rat protiv neprijatelja svojeg naroda. Božju čast trebao je uzdići iznad ugleda svojega oca, a Božje zapovijedi trebao je smatrati obvezatnijima od roditeljskog autoriteta.
Prinošenje žrtava Gospodinu bilo je stavljeno u ruke svećenicima i levitima i bilo je ograničeno na žrtvenik u Šilu, ali je Onaj koji je uspostavio hebrejski sustav i na koga su ukazivale sve te službe imao pravo mijenjati njegova pravila. U ovom slučaju našao je za potrebno da zanemari ritualne propise. Bilo je izuzetno važno da oslobođenju Izraela prethodi svečani prosvjed protiv štovanja Baala i priznanje Gospodina kao jedinog istinitog i živoga Boga.
Kada su ljudi u gradu rano toga jutra izišli s namjerom da upute svoje molitve Baalu, bili su vrlo iznenađeni i razljućeni onim što se dogodilo. Uskoro se razglasilo da je sve to učinio Gideon i ove zavedene idolopoklonike nije moglo zadovoljiti ništa manje od njegove krvi. …
Gideon je svojem ocu Joašu ispričao sve o posjetu Anđela i o obećanju da će Izrael biti oslobođen. Prenio mu je i božansku zapovijed da uništi Baalov žrtvenik. Gospodnji Duh utjecao je na Joaševo srce. Vidio je da bogovi kojima je služio ne mogu spasiti ni same sebe od uništenja i da zato ne mogu zaštititi ni svoje sljedbenike. Kada je idolopokloničko mnoštvo zatražilo Gideonovu smrt, Joaš je neustrašivo stao u njegovu obranu i pokazao narodu koliko su bespomoćni i nedostojni obožavanja i povjerenja njihovi bogovi. »Zar ćete vi braniti Baala? Zar ćete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit će pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik.« …
Sve zamisli o nasilju su nestale i kada je Gideon, pokrenut Božjim Duhom, zatrubio u trubu i tako pozvao narod u rat, oni su bili među prvima koji su se okupili oko njega. Poslao je zatim glasnike svim pripadnicima svojeg, Manašeova plemena, ali i Ašerova, Zebulunova i Naftalijeva i svi su se radosno odazvali. …
Zlo naizgled može privremeno prevladati, ali će na kraju pobijediti pravda. (Signs of the Times, 23. lipnja 1881.)