Pravedan u svojim očima

9. 03. 2024.

“Nema pravedna ni samo jednoga.” (Rimljanima 3,10)

Ako tko tvrdi da je bez grijeha, upravo taj njegov iskaz dokazuje da je daleko od svetosti. Upravo zato što nema pravo razumijevanje Božje neizmjerne čistoće i svetosti ili onoga što mora postati čovjek usklađen s Njegovim karakterom; zato što nema pravo razumijevanje Isusove čistoće i uzvišene nježnosti, niti razumijevanje podmuklosti i zloćudnosti grijeha, takav sebe smatra svetim. Što je udaljeniji od Krista i što je manjkavije njegovo razumijevanje božanskog karaktera i Božjih zahtijeva, to će u svojim očima izgledati pravednijim.

Posvećenje isticano u Svetom pismu obuhvaća cijelo biće — duh, dušu i tijelo. Pavao je molio za Solunjane da se cijelo njihovo biće, “duh, duša i tijelo — sačuva besprijekorno za dolazak Gospoda našega Isusa Krista” (1. Solunjanima 5,23). I ponovno piše vjernicima: “Zaklinjem vas, dakle, braćo, milosrđem Božjim da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu.” (Rimljanima 12,1) U starom Izraelu svaka životinja donesena na žrtvu Bogu pomno se ispitivala. Ako bi se na prikazanoj životinji otkrio bilo kakav nedostatak, bila bi odbijena, jer je Bog naredio da žrtva bude “bez mane”. Tako su i kršćani pozvani da prinesu sebe “kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu”. Da bi to ostvarili, moraju sve svoje snage sačuvati u najboljem mogućem stanju. Svaki postupak koji slabi čovjekovu tjelesnu ili umnu snagu onesposobljuje ga za službu njegovom Stvoritelju. Možemo li Boga zadovoljiti bilo čime osim najboljim? Krist je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim.” Oni koji ljube Boga svim srcem željet će Mu posvetiti najbolju službu svog života. Oni će stalno nastojati sve sile svog bića uskladiti sa zakonima koji će jačati njihovu spremnost da čine Njegovu volju. Oni neće popuštanjem apetitu ili strasti oslabiti ili okaljati žrtvu koju prikazuju svom nebeskom Ocu. …

Svako grešno zadovoljstvo vodi k slabljenju sposobnosti i mrtvilu umnog i duhovnog rasuđivanja pa Božja riječ i Duh slabo utječu na srce. (Veliki sukob, str. 374,375)