Pravi kralj

“Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego se osvetim svojim neprijateljima!” (1. Samuelova 14,24)
“Zapovijed o suzdržavanju od hrane potakla je sebična ambicija i otkrila da je kralj bio ravnodušan prema potrebama naroda kad su one bile u sukobu s njegovom željom za samouzvišenjem. Potvrda njegove zabrane svečanom kletvom razotkrila je Šaula kao brzopletog i bezbožnog. Same riječi kletve pružile su dokaz da je Šaul revnovao za sebe, a ne za slavu Božju. On je objavio da njegov cilj nije da ‘se osveti Gospodnjim neprijateljima,’ nego ‘da se osvetim svojim neprijateljima’. … Jonatan, koji nije čuo kraljevu zapovijed, tijekom bitke nenamjerno se ogriješio pojevši malo meda dok je prolazio kroz šumu. Šaul je to saznao uvečer. Objavio je da kršenje njegove zapovijedi treba kazniti smrću i premda Jonatan nije namjerno pogriješio, premda je Bog čudesno sačuvao njegov život i preko njega donio izbavljenje, kralj je objavio da se kazna mora izvršiti. Pošteda sinova života značila bi da je Šaul pogriješio kad je izrekao tako brzopletu kletvu. To bi ponizilo njegov ponos. ‘Tako mi učinio zlo i dodao i drugo ako doista ne umreš, Jonatane!’ glasila je strašna presuda. … Šaul je ne tako davno u Gilgalu preuzeo službu svećenika protivno Božjoj zapovijedi. Kad ga je Samuel ukorio, on se tvrdoglavo opravdavao. Sada, kad netko nije poslušao njegovu zapovijed, premda je zapovijed bila nerazumna i prekršena zbog neznanja, kralj i otac je svojeg sina osudio na smrt. Narod nije pristajao na izvršenje kazne. Suprotstavljajući se kraljevu bijesu, oni su izjavili: ‘Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju, jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!’ Ponosni monarh nije se usudio zanemariti ovu jednoglasnu presudu i Jonatanov je život bio sačuvan.” (Patrijarsi i proroci, str. 524,525)