“Svaka Božja riječ je prokušano istinita.” (Izreke 30,5 — SHP)
Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predviđali pojavu božanskog Učitelja. Ovi su ljudi tražili istinu i oni su dobili Duh nadahnuća. Jedan za drugim, kao zvijezde na tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proročke riječi rasplamsale su nadu u srcima tisuća u neznabožačkom svijetu.
Već stotinama godina Biblija je bila prevedena na grčki, koji se tada široko upotrebljavao po cijelom Rimskom Carstvu. Hebreji su bili posvuda rasijani, a u njihovom iščekivanju Mesijina dolaska u određenoj su mjeri sudjelovali i neznabošci. Među onima koje su Hebreji smatrali neznabošcima bilo je i ljudi koji su bolje razumijevali biblijska proročanstva o Mesiji nego učitelji u Izraelu. Bilo je onih koji su se nadali Njegovom dolasku kao osloboditelju od grijeha. Filozofi su pokušavali proniknuti u tajnu hebrejskog načina življenja. Međutim, fanatizam Hebreja priječio je širenje svjetlosti. Usmjereni održavanju podvojenosti između sebe i drugih naroda, oni nisu htjeli podijeliti znanje koje su još imali u simboličnoj službi. Pravi Tumač mora doći. Onaj koga su svi ovi simboli prikazivali mora objasniti njihovo značenje.
Bog je ovom svijetu govorio preko prirode, simbola i slika, preko patrijarha i proroka. Čovječanstvo je moralo dobiti pouku ljudskim jezikom. Vjesnik Saveza mora govoriti. Njegov se glas mora čuti u Njegovom Hramu. Krist mora doći izgovoriti riječi koje će se jasno i konačno razumjeti. On, Tvorac istine, mora odvojiti istinu od pljeve ljudskih umotvorina koje su je učinile neučinkovitom. Načela Božje vladavine i plan spasenja moraju se jasno odrediti. Pouke iz Starog zavjeta moraju se u cijelosti izložiti ljudima. (Isusov život, str. 19,20)
Za razmišljanje: Krist je došao na ovaj svijet da bi ljudski rod mogao čuti riječi života neposredno s Njegovih usana. Koliko često tražim od Isusa da mi se neposredno obrati? Što činim kada božanska tišina postane zaglušujuća?