“Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja (baš što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni.” (Rimljanima 8,17)
Kristova muka, smrt i uskrsnuće uglavnom se doživljavaju običajno, patetično i pomalo romantično. Istina, to što je Isus doživio bilo je svirepo i ispunjeno nizom odbacivanja Njegove zauzetosti za dobro svakog čovjeka.
Isusa je naročito boljelo to što “k svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše”. (Ivan 1,11) “Tada reče onima što su se digli na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramske i starješinama: ‘Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama! Dok sam iz dana u dan bio u hramu s vama, ne digoste ruku na me. Ali ovo je vaš čas i vlast tame'” (Luka 22,52.53)
Ovakav “prijem” Isus nije zaslužio. On nije zavrijedio porugu, uvrede, pljuvanja, batine i smrt zato što je bio kriminalac ili zlikovac, već upravo suprotno: Njegova dobrota, hrabrost da stoji na strani istine i pravednosti, Njegova nepodijeljena ljubav za sve ljude stvarali su nelagodu u životima vjerskih vođa čija se svetost kao podrazumijevala. Oni su svojim mjestom u društvu i položajem, svojim izgledom i službama nametali narodu svoju svetost, a zapravo su bili prodane duše, licemjeri i sebičnjaci kojima je bilo najviše stalo do sebe. Zato je Isus bio “strani” element u njihovoj nakaradnoj religioznosti te su pomno planirali kako Ga ukloniti.
Dobro, sve se to dogodilo Isusu, a tko god ima imalo srca osuđuje takvo zlostavljanje. Međutim, u kakvoj je vezi Isusovo trpljenje s nama? Možda je o trpljenju s Isusom kao privilegiji i prednosti najneposrednije pisao apostol Petar:
“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu, on koji ‘osobno’ u svom tijelu naše ‘grijehe iznese na križ’ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ‘ste modricama izliječeni’. ‘Lutali ste’ naime ‘kao ovce’ ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih.” (1. Petrova 2,21-25) “Pa tko će vam nauditi ako budete zaneseni za dobro? štoviše, blago vama ako biste trpjeli zbog pravednosti! ‘Nemojte se od njihove prijetnje ni zastrašiti ni zbuniti.” (1. Petrova 3,13.14)
Neka nam Uskrsno vrijeme protekne u dubljem razumijevanju mjesta Kristove muke u našemu životu. Kad s Njim trpimo, s Njim i pobjeđujemo.
Dragutin Matak