“Tada onaj koji sjedi na prijestolju reče: ‘Evo sve činim novo.’ I nadoda: ‘Piši: Ove su riječi pouzdane i istinite!’” (Otkrivenje 21,5)
Na tom jutarnjem sastanku [na konferenciji održanoj u Battle Creeku u državi Michigan], slušali smo iznošena svjedočanstva, i dok smo pjevali posljednju pjesmu “Kada ćemo se ponovno sresti da se nikada više ne rastanemo?”, ja sam bila skoro izvan sebe. Moj um sezao je do druge obale, do onog vremena kada će se održati veliki sastanak u Božjem gradu oko veličanstvenog bijelog prijestolja i kada će otkupljenici pjevati pjesmu pobjede, pjesmu hvale Bogu i Jaganjcu. Preplavio me je tako svečan, sladak osjećaj koji je smekšao moje srce i nisam mogla spriječiti suze da poteku. O, kakvu ćemo sreću doživjeti tako okupljeni oko prijestolja, obučeni u bijelu odjeću Kristove pravednosti! Neće više biti žalosti, neće biti razdvajanja, već samo mir, sreća i slava kroz beskrajne eone vječnosti. Kako sretno, sretno društvo mi možemo biti!
A sada razmotrimo prednosti koje imamo ovdje. Kad pomislimo na beskrajnu žrtvu koju je naš Spasitelj prinio da bismo mi mogli postati Božja djeca i članovi kraljevske obitelji, kad uzmemo u obzir tu uzvišenu sreću, kad shvatimo da će sve te prednosti biti naše i da mogu biti naše svakog dana, da možemo uživati u blagoslovima namijenjenim sinovima i kćerima Božjim — kako bilo tko od nas može izgovoriti ijednu riječ pritužbe? Kako bilo tko može izgovoriti ijednu riječ negodovanja? Kako to uopće može postojati u našem srcu?
Mi trebamo biti najzahvalniji ljudi na kugli zemaljskoj. Naša sreća ovisi o našoj vjeri u Boga — o našem povjerenju u Njega. A onda kad pomislimo na nadu koju imamo, na vjeru koju imamo, na to da se ona pruža pravo u drugi svijet, kad znamo da će se to nastaviti kroz beskrajne vjekove vječnosti — želim znati kako se vi osjećate u vezi s ovim što je izneseno pred vas večeras? …
Ako bi postojalo išta što bih mogla uložiti u to djelo, učinila bih to. Međutim, ima mnogo onih koji su spremni priložiti svoja sredstva, ali uskraćuju sebe same. Zašto ne nalazimo više onih koji su spremni uložiti sebe u taj posao? (Manuscript 5, 20. studenoga 1883., propovijed koju je Ellen G. White održala na završnom jutarnjem sastanku tijekom zasjedanja Generalne konferencije u Battle Creeku u državi Michigan)