Prema Božjim uputama treba se brižljivo odnositi

“Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izrelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.” (1. Samuelova 16,1)
Kada je pozvao Davida od tora njegovog oca da ga pomaže za kralja nad Izraelom, Bog je u njemu vidio nekoga kome može dati svojega Duha. David je bio osjetljiv na utjecaj Duha Svetoga i Gospodin ga je u svojoj promisli poučavao za svoju službu pripremajući ga da provede Njegove namjere. … Kako David radosno kliče Bogu i veseli se svojem odnosu s Njim! “Jer tko je Bog osim Jahve? … Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!” (Psalam 18,32.47) On je moja snaga, moja sila. On je izvor i temelj svih mojih blagoslova. On će biti “kao sjena u žednoj pustari” (Izaija 32,2). On je moja moć, moja potpora. On mi daje sigurnost. U Njega ću se uzdati. … Kada je David bio pomazan za kralja nad Izraelom, Bog mu nije čestitao na njegovom uzvišenom položaju, niti na dostojanstvu i moći, već ga je uputio u odgovornosti koje su počivale na njemu. On je trebao pomno čuvati te upute kao Riječ od Gospodina za sve koji će ga slijediti kao vladara nad narodom. Njih je trebao često ponavljati kao pouke i savjete za buduće naraštaje. … Što su veće odgovornosti koje ljudi nose, to ponizniji trebaju biti i više paziti na sebe da ne bi izgubili povjerenje u Boga i postali nadmeni, oholi, drski i uzvišeni u vlastitim očima. To je opasnost koja prijeti onima koji su iskusili Božju naklonost. Ako ne steknu Božju mudrost i ne budu čeznuli za tim da neprekidno otkrivaju Božje osobine, bit će u opasnosti da pomisle kako su dovoljni sami sebi u svemu. … Muškarci i žene koji se nalaze na odgovornim položajima, trebaju biti bogobojazni, svjesni da su samo ljudi, da nisu Bog. To trebaju biti ljudi koji vladaju u Božje ime i za Njega. Hoće li oni ispunjavati Božju volju za Njegov narod? Hoće li dopustiti sebičnosti da pomrači njihove riječi i djela? Hoće li, nakon što steknu povjerenje naroda kao mudri ljudi koji se boje Boga i drže Njegove zapovijedi, podcijeniti uzvišeni položaj koji Božji narod treba zauzeti u ovo vrijeme opasnosti? Hoće li u svojem samopouzdanju postati lažni putokazi koji upućuju na stazu prijateljstva sa svijetom umjesto na put u Nebo? (Manuscript 163, 1902.)