“Blizu je svršetak svega; prema tome budite umjereni i trijezni da se možete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7)
Krist je zadovoljan kad Njegov narod jasno pokazuje pouzdanost, snagu i čvrstoću karaktera, i kad je veseo, sretan i pun nade.
Petar kaže: “Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist!” (1. Petrova 1,13) Ovo je pouka koju trebamo naučiti; to je posao koji trebamo učiniti nadzirući svoj um i ne dopuštajući mu da odluta na zabranjene teme ili troši svoju snagu na nešto bezvrijedno. “Blizu je svršetak svega; prema tome budite umjereni i trijezni da se možete posvetiti molitvi!” Od nas se ne zahtijeva samo da molimo, već da pazimo na riječi i djela, čak i misli — da “budemo trijezni”. Ako je um usmjeren na nebeske vrijednosti, i razgovor će se odvijati u istom smjeru. Srce će biti ispunjeno razmišljanjem o kršćanskoj nadi, velikim i slavnim dragocjenim obećanjima zapisanima za naše ohrabrenje. S obzirom na Božju milost i dobrotu, naša radost ne mora biti potisnuta; to je radost koju nam nitko ne može oduzeti.
Tijekom razdoblja probuđenja um će stalno biti zaposlen. Možda će se javljati povremeni bljesak misli, ali um nije discipliniran na odmjerenu i uravnoteženu reakciju. Postoje teme koje zahtijevaju ozbiljno razmatranje. To su teme koje su povezane sa slavnim planom otkupljenja koji će uskoro biti ostvaren. Isus će se uskoro objaviti na nebeskim oblacima. Kakav bismo karakter trebali imati, koji će nam omogućiti da Ga dočekamo u taj dan? Razmišljanje o ovim temama od vječne važnosti jača naš um i razvija karakter. Tu leži temelj čvrstog, nepokolebljivog načela koje je posjedovao Josip. Ovdje je tajna rasta u milosti i spoznaji istine.
Kristova religija nije onakva kakvom je mnogi zamišljaju niti onakva kakvom je predstavlja njihov način življenja. Božja ljubav u duši imat će izravan utjecaj na život te će potaknuti um i sklonosti na aktivnu i zdravu uporabu. Božje dijete neće biti zadovoljno dok ne bude odjenuto Kristovom pravednošću i osnaženo Njegovom životodavnom snagom. Kad primijeti slabost u svojemu karakteru, nije dovoljno da je uvijek iznova priznaje; ono treba odlučno i naporno raditi na tome da nadvlada svoje nedostatke izgrađivanjem suprotnih osobina karaktera. Božje dijete neće izbjegavati ovaj rad zato što je težak. Od kršćanina se zahtijeva neumorni napor; no, on nije obvezan djelovati svojom snagom; božanske sile očekuju da ih on traži. Svatko tko iskreno teži pobijediti sebe, prihvatit će obećanje: “Dosta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) (Review and Herald, 10. lipnja 1884.)