““A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.”“ (2. Korinćanima 3,18)
Kada je prosvijetljen Božjim Duhom, vjernik gleda Isusovo savršenstvo i gledajući to savršenstvo, raduje se neiskazanom radošću. U sebi on vidi grijeh i bespomoćnost, u Otkupitelju bezgrešnost i beskonačnu moć. Žrtva koju je Krist učinio s ciljem da bi nam dodijelio svoju pravednost — to je tema na kojoj se možemo zadržavati sa sve dubljim i dubljim oduševljenjem. Naše ““ja”“ nije ništa; Isus je sve. …
Preobražavajuća moć milosti može me učiniti dionikom božanske naravi. Krista je obasjavala Božja slava i gledajući na Krista, razmišljajući o Njegovoj samopožrtvovnosti, sjećajući se ““da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva”“ (Kološanima 2,9), vjernik biva privučen sve bliže i bliže izvoru sile. …
Od najveće je važnosti da imamo prosvjetljenje Božjeg Duha, jer samo na taj način možemo vidjeti Kristovu slavu i gledajući je postati promijenjeni iz karaktera u karakter vjerom u Krista. … On ima milosti i oprosta za svaku dušu. Kad vjerom gledamo Isusa, naša se vjera probija kroz sjenu i mi se divimo Bogu zbog Njegove čudesne ljubavi koja nam je podarila Isusa Utješitelja. …
Grešnik može postati Božje dijete, baštinik Neba. On može ustati iz prašine i stajati obučen u odjeću svjetla. … Na svakom koraku svojeg napredovanja on vidi nove ljepote u Kristu i postaje u karakteru sve više nalik Njemu. (MS 20, 1892.)
Ljubav, koja je izražena prema njemu u Kristovoj smrti, budi u njemu odgovor zahvalne ljubavi i, kao odgovor na iskrenu molitvu, vjernik prelazi iz milosti u milost, iz slave u slavu, dok god promatrajući Krista ne bude preobražen u to isto obličje. (YI, 6. prosinca 1894.)