“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17)
U karakteru onoga koji prihvati Krista nastaju velike promjene, jer “ako je tko u Kristu, on je novi stvor”. Kad promatramo one koji kažu da su kršćani, a istodobno pokazuju stare tjelesne želje u riječima i djelu, znat ćemo da oni nisu u Kristu, da Njegova preobražavajuća milost nije doprla do njihove duše niti oblikovala njihov karakter i očistila nečistoću njihovog srca.
Oni koji imaju iskustva u spoznaji Kristove milosti osjetit će obvezu prema Njemu i predstaviti Njegovu moć svijetu. Shvatit će da je Onaj koji nije poznavao grijeha, zbog njih postao grijehom — da bi oni mogli postati pravedni u Njemu pred Bogom. Razumijevanje ove činjenice omogućit će nam ispravno razumijevanje djela našega Otkupitelja. Pravi vjernici shvatit će da ih Isus, dok su bili odvojeni od Njega kroz okorjelost i grijeh, nije ostavio, nego se zauzeo za njih da bi oni mogli imati milost spasenja koje im je pribavio svojom beskrajnom žrtvom. Oni znaju da prihvaćanjem Krista moraju izići iz svijeta, odvojiti se i ne dolaziti u dodir s nečistim da bi bili Božja djeca. Oni trebaju najviše ljubiti Krista.
Ograničenom umu nemoguće je procijeniti Božju ljubav prema palim stvorenjima. Mi smo uvijek u opasnosti da zaboravimo ovu veliku ljubav, jer zaboravljamo o njoj razmišljati i dopuštamo da nas zaokupe stvari ovoga svijeta. Razmišljajući o stvarima ovoga svijeta, mi svojem srcu dopuštamo da bude podijeljeno, i tako se odvajamo od stvarnog izvora sreće.
Krist bi trebao biti tema naših misli, objekt naše nježne ljubavi. Naš um bi se trebao baviti dragocjenim vrlinama našega Gospodina, trebali bismo razmišljati o bogatim obećanjima iz Njegove Riječi, trebali bismo razmišljati o slavi Neba. Ne bismo trebali biti zadovoljni površnim promatranjem svojega Otkupitelja, već naš um treba ostati u Bogu i imati stalno povjerenje u Njegovu Riječ. Trebamo marljivo istraživati Pisma da bismo mogli razumjeti što Krist traži od nas i imati pravu spoznaju o istini. Naša volja treba biti pokorena i dovedena u sklad s Božjom voljom.
Dragocjenom svjetlu dopušteno je da obasjava naš put, i oko nas su nebeski anđeli koji se zanimaju za naše blagostanje. Kristova ljubav prema nama, očitovana u Njegovom životu poniženja i odricanja i u Njegovoj smrti na Golgoti, trebala bi potaknuti naše usne na pjevanje pjesama zahvalnosti. Nada u Njegov skori dolazak trebala bi nas ispuniti svetom radošću. (Signs of the Times, 8. prosinca 1890.)