“Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga! Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život.” (Juda 20.21)
Pogledajmo sliku današnjeg svijeta. Nepoštenje, prijevare i stečajevi, nasilje i krvoprolića postoje na svakom koraku. Udovicama i siročadi oduzima se imovina. Razne predstave, konjske utrke i zabave svake vrste zaokupljuju um. U crkvi su grijesi postali moderni. Iznova ih se prepričava i pravda. Ruka prijateljstva pruža se upravo onim ljudima koji donose lažne teorije i mišljenja. Tako razlučivanje i osjetljivost postaju umrtvljeni kad je riječ o pravim načelima. Savjest postaje neosjetljiva na savjet i prijekore. Tako se darovano svjetlo koje poziva na pokajanje prekriva gustim oblakom nevjere i protivljenja koje donose ljudski planovi i izumi.
Stanovnicima pretpotopnog svijeta dano je upozorenje prije nego što su bili uništeni, no nitko se na njega nije obazirao. Odbili su poslušati Noine riječi i izrugivali su se njegovoj poruci. U tom su naraštaju živjeli i pravedni ljudi. Prije uništenja pretpotopnog svijeta Henok je neustrašivo iznosio svoje svjedočenje. I u proročkoj viziji vidio je stanje svijeta u tom trenutku. Rekao je: “Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi svima i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela koja bezbožno počiniše i za sve uvredljive riječi koje oni, bezbožni grešnici, izgovoriše protiv njega! Ovo su nezadovoljni mrmljači koji žive prema svojim požudama! Njihova usta izgovaraju drzovite riječi (protiv Boga); a ljudima laskaju radi dobitka.” Juda ostavlja svjedočanstvo vjernima: “A vi se, ljubljeni, sjećajte proročanstava apostola našega Gospodina Isusa Krista! Oni su vam govorili: Na koncu će vremena doći izrugivači, koji će živjeti prema svoji bezbožnim požudama. To su oni koji prave rascjepe i razdore, sjetilna stvorenja koja nemaju Duha.” (Juda 15-19) (Review and Herald, 1. studenoga 1906.)
Bog je odlučio očistiti Zemlju potopom, ali je stanovnicima pretpotopnog svijeta u svojoj dobroti i ljubavi ostavio vrijeme milosti od stotinu i dvadeset godina. Tijekom tog razdoblja, dok je građen kovčeg spasenja, glasovi Noe, Matušalaha i mnogih drugih vjernika čuli su se u opomenama i preklinjanju, i svaki udarac koji se čuo pri građenju kovčega predstavljao je jednu poruku opomene.
Propovijedi koje je Henok izgovorio, i njegovo uzašašće na Nebo, bili su uvjerljiv dokaz za sve koji su živjeli u to vrijeme. To su bili snažni dokazi koje su Matušalah i Noa uvjerljivo upotrijebili, dokazujući da pravednici mogu biti uzeti na Nebo. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 1, str. 1088.)