“Tim poče Isus svoja čudesa u Kani Galilejskoj te objavi slavu svoju.” (Ivan 2,1)
Na svadbenoj svečanosti u Kani Galilejskoj, kojoj je i Krist prisustvovao, pokazalo se da je zaliha vina iz nekog razloga bila nedovoljna. To je izazvalo mnogo nelagodnosti i žaljenja. Nije bilo baš uobičajeno da u svečanim prilikama ponestane vina, i njegov manjak mogao se tumačiti kao nedostatak gostoprimstva. Kao rođakinja jedne od strana, Marija je pomagala u pripremi gozbe i sada se obratila Isusu rekavši: “Nemaju vina.” (Ivan 2,3) Te su riječi nagovijestile da bi On na neki način mogao nadomjestiti njihov nedostatak. Međutim, Isus je samo uzvratio: “Što hoćeš ti od mene, ženo? … Zar moj čas nije već došao?” (redak 4)
Ipak, Kristov odgovor nije pokolebao Njegovu majku. Znala je da će On u odgovarajućem trenutku odigrati svoju ulogu. Zato “majka njegova reče slugama: ‘Što vam god rekne, učinite!’ Ondje je bilo postavljeno šest kamenih posuda namijenjenih za uobičajeno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala dvije do tri mjere. Isus reče slugama: ‘Napunite posude vodom!’ I napuniše ih do vrha. ‘Sad zahvatite — reče im — i odnesite ravnatelju stola!’ Oni odnesoše.” (Ivan 2,5-8)
Kada je nastupio pravi trenutak, čudo koje je Krist učinio na sve je izvršilo snažan dojam. Čim je ravnatelj stola prinio vrč svojim usnama i okusio vino, podigao je pogled ugodno iznenađen. Vino je bilo bolje od bilo čega što je dotada pio. A bilo je to neprevrelo vino. Obrativši se mladoženji, rekao je: “Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si čuvao dobro vino do sada.” (redak 10)
Krist nije ni prišao kamenim posudama, nije ni dotaknuo vodu. Samo je pogledao u nju i ona se pretvorila u čisti grožđani sok, pročišćen i oplemenjen. A kakav je utjecaj izvršilo to čudo? “I učenici njegovi povjerovaše u njega” (redak 11). … Tim čudom Krist je pružio dokaz o svojem milosrđu i suosjećanju. Pokazao je da On vodi računa o potrebama onih koji Ga slijede da bi od Njega slušali riječi znanja i mudrosti. (Manuscript 79, 23. prosinca 1900., ulomak iz dnevnika)