Prevareni!

“Ona reče ženi: ‘Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’” (Postanak 3,1)
“Bog je čovjeku, krunskom djelu stvaranja, dao moć da razumije Njegove zahtjeve, shvati pravednost i dobrotu Njegova Zakona i Njegove svete zapovijedi, te da se od čovjeka očekuje nepokolebljiva poslušnost. Poput anđela, i stanovnici Edena su stavljeni na ispit; svoj su sretni posjed mogli zadržati samo vjernošću Stvoriteljevu Zakonu. Oni su mogli poslušati i živjeti ili ne poslušati i umrijeti. … Anđeli su upozorili Evu da se ne odvaja od svojeg muža dok je on bio zaokupljen dnevnim radom u vrtu; s njim je opasnost od kušnje bila manja nego kad je bila sama. Ali zaokupljena svojim ugodnim zadatkom, nesvjesno je odlutala od njega. … Ubrzo je promatrala zabranjeno drvo s mješavinom radoznalosti i divljenja. Plodovi su bili prekrasni i ona se pitala zašto ih je Bog zabranio. To je bila kušačeva prigoda. Obratio joj se kao da čita njezine misli: ‘Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’ … Kušač joj je dao na znanje da se božansko upozorenje zapravo neće ispuniti, jer je njegova svrha samo zastrašivanje. … Takvo je Sotonino djelo od Adamova vremena do danas i on ga obavlja s velikim uspjehom. On kuša ljude da ne vjeruju Božjoj ljubavi i sumnjaju u Njegovu mudrost. On neprekidno pokušava potaknuti duh neograničene radoznalosti, nemirne znatiželje da se prodre u tajne božanske mudrosti i moći. U naporima da istraže ono što je Bog odlučio zadržati, mnoštvo previđa istine bitne za spasenje koje je On otkrio. … Eva je doista vjerovala Sotoninim riječima, ali je njezina vjera nije spasila od kazne grijeha. Ona nije vjerovala Božjim riječima, i to je prouzročilo pad. Ljudi na sudu neće biti osuđeni jer su svjesno vjerovali laži, već stoga što nisu vjerovali istini, što su zanemarili mogućnost da spoznaju istinu.” (Patrijarsi i proroci, str. 33—35)