Duhovnost

Približava se Sudnji dan!

“A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.” (Djela 17,30.31)

Apostol Pavao je stajao na brežuljku nasuprot akropole u Ateni. Među mnoštvom koje se skupilo kako bi čulo što on ima reći nalazili su se filozofi i radoznali prolaznici koji su željeli čuti bilo što novo i uzbudljivo. Pavao je počeo govoriti o vjerskim običajima koje je promatrao u gradu te je uputio slušatelje na jedinog pravog Boga, Stvoritelja neba i Zemlje, izvora života svih živih bića. A onda je došao do vrhunca izlaganja upozorenjem: Približava se Sudnji dan!

To je poruka koja se provlači kroz cijelu Bibliju. Bog, moralni Sudac svemira, pozvat će na odgovornost muškarce i žene. Nitko tome ne može uteći; nitko se ne može skriti. Ljudi mogu odbacivati tu činjenicu, mogu je pokušati zanemarivati u svojoj savjesti, ali činjenica ostaje: Približava se Sudnji dan! “Jer nam se svima valja pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskoga života činio.” (2. Korinćanima 5,10) “Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku.” (Izaija 66,16) Isto tako je i Isus, koji je toliko puno govorio o Očevoj ljubavi, učio kako se približava Sudnji dan: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan.” (Matej 12,36)

U našem današnjem grešnom svijetu prevladava nepravda. Vrlo često siromašni ne dobivaju zadovoljštinu koja im pripada, dok oni koji si mogu priuštiti skupo plaćene odvjetnike odlaze slobodni. Mi živimo u vrijeme u kojemu prevladava moralna pokvarenost, kad čovjekova nečovječnost protiv njegovih bližnjih ne poznaje granice, kad se čini da zlo nesmetano napreduje, kad je “pravica uvijek iznova na vješalima, a nepravda stalno na prijestolju”. (James Russel Lowell, The Present Crisis, 1844.)

Međutim, Gospodin govori i nama i cijelom čovječanstvu: Približava se Sudnji dan! Zlo neće zauvijek vladati. Pravda se neće unedogled uskraćivati ili izvrtati. Bog će sve uzeti u svoje ruke, On će pozvati cjelokupno čovječanstvo da podnese račun.

Stajati čvrsto
Mnogi Židovi su nakon holokausta napustili vjeru u Boga. Suočeni s onim što im se činilo kao “božanska tišina”, oni više nisu mogli vjerovati. Međutim, problem je puno stariji. On se pojavljuje na nekoliko mjesta u Svetom pismu, a posebice u Psalmu 73. Ovdje psalmist Asaf iskreno priznaje svoje unutrašnje borbe dok promatra kako oni koji odbacuju Boga naizgled napreduju. On priznaje: “A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.” (Psalam 73,2.3)

Ljudi koji uopće ne mare za Boga kao da uživaju u dobrom životu – zdravi su, bez briga, bogati, ponosni, nasilni, rugaju se, zlonamjerni su i oholi (redci 4-12). Oni kažu: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?” (redak 11).

Psalmistu je to bilo teško i neshvatljivo, a i nas to itekako opterećuje. Međutim, odgovor njemu i nama dolazi u sljedećim riječima: “Sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak” (redak 17).

Što se tiče psalmista, Svetište mu je dalo sigurnost da je Bog živ i zdrav. Bog je još uvijek bio na prijestolju, i On će u svoje vrijeme i na svoj način vladavini grijeha i zla reći: “Dosta!” Bog će staviti sve na svoje mjesto.

Što se tiče nas, nebesko Svetište u kojem Isus služi kao naš Veliki svećenik pruža nam istu sigurnost.

Ovo što se zbiva u svijetu neće ići unedogled. Kriminalne radnje koje prožimaju suvremeno društvo, prljave strasti muškaraca i žena jednoga dana moraju doći pod oštro oko Gospodara cijelog svemira. Približava se Sudnji dan!

U mnogim kršćanskim crkvama je nauk o Sudu gotovo sasvim iščezao. Tamošnji vjernici možda i dalje izgovaraju riječi prastarog vjerovanja – “On dolazi da sudi živima i mrtvima…” – no, to je za njih sada puka fraza, bez ikakvog značenja za njih osobno. Ali, za adventiste sedmoga dana ta biblijska istina ostaje živi dio njihove teologije. Mi vidimo našu poruku oslikanu u vijesti trojice anđela iz Otkrivenja, koji lete u sve krajeve svijeta kako bi objavili poruku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda.” (Otkrivenje 14,7)

Zapazite podudarnost s Pavlovim obraćanjem slušateljstvu na brežuljku boga Marsa. On je izazvao svoje sumnjičave slušatelje da se obrate; naša poruka poziva svakog čovjeka: “Bojte se Boga i zahvalite mu.” Pavao je govorio o Bogu koji je “odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu”; mi propovijedamo: “… jer je došao čas njegova Suda!”

Promijenjeni milošću
Na samom kraju Pavao je izjavio kako će Bog suditi svijetu preko Čovjeka kojega je pomazao, preko Onoga kojega je podigao iz mrtvih – Isusa Krista. Poruka koju adventisti trebaju objaviti svijetu usredotočena je na Isusa. To je “neprolazna radosna vijest” ili “vječno evanđelje”, dobra vijest ili blagovijest o Bogočovjeku koji nam je omogućio spasenje i koji će uskoro doći. On je stvorio “nebo i zemlju, mora i izvore voda” (Otkrivenje 14,7), jer “sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo” (Ivan 1,3).

Ključno pitanje na Sudu tiče se našeg odnosa s Isusom. Mi ne možemo spasiti sami sebe, bez obzira na to koliko se snažno upirali da to postignemo. Kad se naše ime pojavi u nebeskim dvorovima, s vjernim i najtočnijim zapisom o našem životu – sve što smo učinili i sve što smo propustili učiniti, svaka naša riječ, pomisao i primisao – jedno pitanje će imati veću težinu od svih: Što smo mi učinili s Božjim Sinom? “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.” (Ivan 3,17.18)

Nebeski zapis našeg života, iako nam sam ne može pružiti nadu, važan je zbog toga što pokazuje smjer kretanja našeg života. Mi smo slabi i grešni; mi pokušavamo, ali uvijek iznova padamo. Međutim, sa svim tim pokušajima i pogreškama, Kristova milost nas preobražava. Promjena se događa tiho, svakodnevno, kako se Božja slika obnavlja u nama. Dok hodamo s Isusom, dok Mu se svakog dana predajemo, hranimo se Njegovom Riječju i nastojimo živjeti Njemu na slavu, mi postajemo poput Njega. Kao što muž i žena koji se zaista vole počinju sličiti jedan drugome u svojim navikama, pa čak i u izgledu, tako i ljudi koji vole Isusa poprimaju sličnost s Njime.

“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18)

Neki adventisti sedmoga dana se boje Suda. Oni žive u sumnji i strahu da neće biti proglašeni dovoljno dobrima da bi na kraju bili primljeni u Nebo.

Dragi čitatelju, jesi li i ti među tim uplašenima? Dopusti da ti neuvijeno odgovorim iz Biblije: Ti nisi dovoljno dobar ili dobra. Sam ili sama nikada nećeš uspjeti.

Ali Isus jest dovoljno dobar. Ukoliko si Ga prihvatio ili prihvatila kao svojega Spasitelja i Gospodina, On stoji umjesto tebe na Sudu. Kada gleda u tebe, Otac vidi samo savršenu pravednost svojega Sina, a ne pokušajima i pogreškama ispunjen zapis o tvojem životu.

Može li to biti istina? Imaj povjerenja u Božju riječ koja nas uvjerava: “Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,14-16)

Posljednja poruka koju je Ellen G. White napisala, 1914. godine, bila je upućena osobi koju su mučile sumnje i strahovi da je Isus prihvaća. Ona je napisala:

“Tvoja je prednost – kad je riječ o spasenju – pouzdati se u Isusovu ljubav na najpotpuniji, najsigurniji, najplemenitiji način i reći: On me voli, On me prima; pouzdat ću se u Njega, jer je On dao svoj život za mene.” (Testimonies to Ministers, str. 517)

Kakva utjeha! Kakva sigurnost! Božje prijestolje na Nebu je prijestolje milosti! Milost je naša živa nada; milost je naše spasenje.

To je zaista dobra vijest. Približava se Sudnji dan! Slava Bogu!

William G. Johnsson