Prihvaćen vjerom

12. 05. 2013.

“Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu.” (Galaćanima 3,26)

Govoriti površno o vjeri, moliti se bez duševne gladi i žive vjere, nema nikakvu vrijednost. Formalna vjera u Krista, koja Ga prihvaća samo kao Spasitelja svijeta, ne može nikada donijeti izlječenje duši. Vjera koja spašava nije samo pristajanje razumom uz istinu. Onaj tko čeka da stekne cjelovito znanje prije nego što će pokazati vjeru, ne može primiti blagoslov od Boga. Nije dovoljno samo vjerovati o Kristu; mi moramo vjerovati u Njega. Jedina vjera koja će nam koristiti jest ona koja Ga prihvaća kao osobnog Spasitelja, koja usvaja Njegove zasluge. Mnogi drže da je vjera određeno mišljenje. Spasonosna vjera jest sporazum po kojem se oni koji prime Krista sami pridružuju zavjetnom odnosu s Bogom. Prava vjera je život. Živa vjera znači povećanje životne sile, potpuno povjerenje uz pomoć kojega duša postaje pobjedonosna sila. (Isusov život, str. 277)
Prava vjera je ona koja prihvaća Krista kao osobnog Spasitelja. Bog je dao svog Sina Jedinorođenca, da ja, vjerujući u Njega, “ne poginem, nego da imam život vječni”. (Ivan 3,16) Kada dođem Kristu, trebam po Njegovoj riječi vjerovati da primam Njegovu milost koja spašava. Život kojim sad živim trebam “provoditi u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao”. (Galaćanima 2,20) (Put u bolji život, str. 62)
Apostol Pavao jasno pokazuje odnos između vjere i Zakona u novom Savezu. On kaže: “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. … Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrđujemo. … Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan”, on nije mogao opravdati čovjeka jer čovjek zbog svoje grešne naravi nije mogao držati Zakon, “ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.” (Rimljanima 5,1; 3,31; 8,3.4) (Patrijarsi i proroci, str. 373)