“Pravednik živi od svoje vjere.” (Habakuk 2,4)
Mnogi ne pokazuju onu vjeru koju imaju prednost i dužnost pokazati, često čekajući osjećaj koji samo vjera može izazvati. Osjećaji nisu vjera; to dvoje se razlikuje. Mi trebamo pokazati vjeru, ali osjećaj radosti i blagoslov daje Bog. Duša prima Božju milost preko protočnika žive vjere, a u našoj je moći da tu vjeru pokažemo.
IPrava vjera prihvaća i usvaja obećane blagoslove prije nego što se ostvare ili osjete. Svoje molbe trebamo u vjeri slati iza drugog zastora i pustiti svojoj vjeri da se pozove na obećani blagoslov pa ga usvoji. Zatim trebamo vjerovati da smo blagoslov primili zato što ga je naša vjera usvojila i on nam pripada u skladu s Riječju. “Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24) To je prava vjera — vjerovati da smo primili blagoslov prije nego što se ostvari. … Ali mnogi misle … da ne mogu imati vjere dok ne osjete Njegovu silu. Takvi miješaju vjeru s blagoslovom koji je posljedica vjere. Pravi trenutak da pokažemo vjeru jest kad se osjećamo lišeni Duha. Kad se čini da gusti oblaci tame lebde nad umom, tada je vrijeme da živa vjera probije tamu i rasprši oblake. Prava vjera počiva na obećanjima u Božjoj riječi i samo oni koji se pokore toj Riječi mogu polagati pravo na njezina slavna obećanja. (Rani spisi, str. 76,77)
Kako se onda netko usudi pokazati nepoštovanje prema Bogu pretpostavljajući da On neće htjeti odgovoriti na pozive svoje djece? … Sveti Duh, Kristov predstavnik, najveći je od svih darova. Svi dobri darovi sadržani su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne može dati ništa veće ni bolje. Kad usrdno molimo da nam se smiluje u našoj tjeskobi i da nas vodi svojim Svetim Duhom, Gospodin nikad neće odbiti tu molbu. (Misli s Gore blagoslova, str. 176)
Mjera Svetoga Duha koju ćemo primiti odgovarat će mjeri naše želje i vjere koju smo pokazali. … Mi možemo biti sigurni da ćemo primiti Svetoga Duha ako sami ispitamo i okušamo Božju riječ. (HP 336)