„U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima.“ (Ivan 1,4)
Gospodin je sve pripremio da možemo steći bogato, obilno i radosno iskustvo. Ivan piše o Kristu: „U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima!“ Život je povezan sa svjetlom i ako nemamo nikakvog svjetla od Sunca Pravednosti, nemamo ni život u Kristu. Ali ovo je svjetlo dostupno svakoj duši i ako se povučemo od njega, obuzet će nas tama. Isus kaže: „Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.“ (Ivan 8,12) U svijetu oko nas ne može biti života bez svjetla. Kada bi nam Sunce uskratilo svoje zrake, sav biljni i životinjski svijet, sve bi došlo kraju. To ilustrira činjenicu da ni mi ne možemo imati duhovni život ako se ne izložimo zrakama Sunca Pravednosti. Kad bismo rascvjetalu biljku stavili u mračnu sobu, ona bi ubrzo uvenula i uginula; tako i mi možemo imati duhovni život, a ipak ga izgubiti boraveći u ozračju sumnje i mraka. …
Mi smo poput Ivana pozvani ne da zauzmemo Kristovo mjesto, već da svjedočimo za svjetlo, da usmjeravamo um drugih na Krista. … Neka nitko od onih koji žele svjedočiti za Krista ne ističe sebe, neka ne pokušava svu pozornost privući na sebe, već neka uzdiže Isusa. (The Youth’s Instructor, 25. svibnja 1893.)
Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Krista smo kao nezapaljena svijeća, slični Mjesecu koji je okrenuo lice od Sunca. Nemamo niti jednu jedinu zraku svjetlosti kojom bismo mogli rasvijetliti tamu svijeta. Ali kad se okrenemo prema Suncu Pravednosti, kad dođemo u dodir s Kristom, duša postaje ozarena sjajem božanske nazočnosti. (Misli s Gore blaženstava, str. 39)