““Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju.”“ (Galaćanima 5,6)
Kada iznosite svoje molbe Gospodinu, trebali biste to činiti u poniznosti, bez ikakve samohvale ili svojih nadmoćnih postignuća, već s istinskom glađu duše za Božjim blagoslovom. Krist uvijek zna što njegujemo u svojem srcu. Moramo Mu dolaziti s vjerom da će Gospodin čuti i odgovoriti na naše molitve, jer ““što god nije po vjeri grijeh je”“. Prava vjera očituje svoju snagu ljubavlju i čisti dušu. Živa vjera bit će i djelotvorna vjera. Kad bismo otišli u vrt i pronašli da nema životnog soka u biljkama, svježine u lišću, pupanja pupoljaka ili cvjetanja cvijeća, da nema znakova života ni na stablima ni na grančicama, rekli bismo: ““Biljke su mrtve. Iskorijenite ih iz vrta jer kvare zemlju!”“ Tako je i s onima koji ispovijedaju kršćanstvo, a nemaju nikakve duhovnosti. Ako nema znakova vjerske gorljivosti, ako nema poštovanja Gospodnjih zapovijedi, očigledno je da nema ni prebivanja u Kristu, živom Trsu. (YI, 13. rujna 1894.)
Vjera i ljubav su osnovni, moćni, djelotvorni sastojci kršćanskog karaktera. Oni koji ih posjeduju jedno su s Kristom i obavljaju Njegovo djelo. … Mi trebamo sjediti kod Kristovih nogu kao Njegovi stalni učenici i djelovati s Njegovim darovima vjere i ljubavi. Tada ćemo nositi Kristov jaram i uzeti Njegov teret, a Krist će nas priznati kao one koji su jedno s Njim; na Nebu će o takvima biti rečeno: ““Oni su Božji suradnici!”“ Hoće li se naši mladi sjetiti da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu? I da to mora biti vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju i čisti dušu? (YI, 2. kolovoza 1894.)
Nikada ne možemo precijeniti vrijednost jednostavne vjere i bezuvjetne poslušnosti. Hodanjem putem poslušnosti u jednostavnoj vjeri postiže se savršenstvo karaktera. (MS 5a, 1895.)