“Dakako, bit će velik pred Gospodinom. Sigurno neće piti ni vina ni opojna pića; napunit će se Duhom Svetim još u majčinoj utrobi.” (Luka 1,15)
Kao prorok, Ivan je došao “da vrati srce otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod“. U pripremanju puta za prvi Kristov dolazak, on je bio predstavnik onih koji će pripremiti narod za drugi Kristov dolazak. Svijet se predao ispunjavanju svojih želja. Zablude i laži kipte. Umnažaju se Sotonine zamke za uništenje duša. Svi koji žele savršenu svetost u strahu Božjem, moraju naučiti pouku o umjerenosti i samosvladavanju. Više sila uma moraju podčiniti želje i strasti. Osnova za stjecanje umne snage i duhovne pronicavosti je ta stega koja će nam omogućiti da razumijemo i provedemo u život svete istine Božje riječi. Zbog toga umjerenost nalazi svoje mjesto u djelu pripreme za drugi Kristov dolazak.
Po prirodnom redoslijedu Zaharijin bi sin bio odgojen za svećeničku službu. Međutim, odgoj u rabinskim školama učinio bi ga nespremnim za njegovo djelo. Bog ga nije poslao učiteljima teologije da ga nauče kako tumačiti Pisma. Pozvao ga je u pustinju da bi mogao učiti o prirodi i o Bogu te prirode.
Našao je svoj dom u osamljenom predjelu, usred neplodnih brežuljaka, divljih klisura i stjenovitih špilja. Njegov izbor bio je da se odrekne životnih uživanja i raskoši i prihvati nemilosrdnu stegu pustinje. Ovdje je njegova okolina doprinosila navikama jednostavnosti i samoodricanja. Neometan bukom svijeta, mogao je ovdje proučavati pouke iz prirode, objave i providnosti. Riječi što ih je anđeo uputio Zahariji često su Ivanu ponavljali njegovi bogobojazni roditelji. Od djetinjstva oni su mu ukazivali na njegovo poslanje i on je prihvatio sveto povjerenje. Samoća pustinje bila je za njega dobrodošlo utočište u društvu u kojem su gotovo prevladali sumnja, nevjerovanje i nečistoća. Nije vjerovao u svoju snagu da se odupre kušnji, izbjegavajući stalni dodir s grijehom da ne bi izgubio osjećaj njegove strašne grešnosti.
Posvećen Bogu od svojega rođenja kao nazirej, prihvatio je ovaj zavjet doživotnog posvećenja. (Isusov život, str. 65,66)