Pripravljeno vam je mjesto

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3)
Kada je Krist bio položen u grob, Njegovi učenici sjetili su se ovih riječi. Razmišljali su o njima i plakali su zato što nisu razumjeli njihovo značenje. Nikakva vjera ili nada nije mogla ublažiti slomljeno srce učenika. Samo su mogli ponavljati riječi: “Vratit ću se da vas uzmem k sebi.” … Stanovi su pripremljeni za sve koji su se pokorili poslušnošću božanskom Zakonu. I da ljudska obitelj ne bi imala nikakav izgovor zbog Sotoninih kušnji, Krist je postao jedno s njima. Jedino Biće koje je bilo jedno s Bogom živjelo je po Zakonu u ljudskoj naravi, sišlo je do skromnog života običnog radnika i naporno radilo u drvodjeljskoj radionici sa svojim zemaljskim ocem. Isus je živio životom kakav zahtijeva od svih koji tvrde da su Njegova djeca. Tako je osporen moćni Sotonin argument da Bog od čovječanstva zahtijeva samoodricanje i pokoravanje koje sam ne pokazuje. … Isus od ljudi ne traži više nego da slijede Njegove korake. On je bio nebesko Veličanstvo, Kralj slave, ali radi nas On je postao siromašan da bismo mi Njegovim siromaštvom postali bogati. Među posljednjim riječima koje nam je uputio bile su: “Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte.” Umjesto da ste tužni, da se vaše srce brine, vi se trebate radovati. Ja sam došao na ovaj svijet radi vas. Moje vrijeme ovdje sada je ispunjeno. Odsad ću biti na Nebu. Radi vas ja sam bio marljivi radnik na Zemlji. U budućnosti ću se podjednako marljivo baviti pripremom vašeg mjesta za život u kraljevstvu mojega Oca. (Letter 121, 1897.) Ove riječi trebale bi nam biti velika utjeha. Pomislite na Kristovo djelo koje sada obavlja na Nebu — priprema stanove za svoju djecu. On želi da se pripremimo kako bismo živjeli u tim stanovima. (Manuscript Releases 28, 1901.)