Priprema za Isusov dolazak

Bog ne želi odustati od svoje crkve. On je previše platio za nju. Kupio ju je vlastitom krvlju i strašnom smrću. 

Zahvaljujem Svetom Duhu našega Boga koji me je potaknuo podijeliti riječ od Gospodina Njegovoj Crkvi u vrijeme kad se približavamo granicama Kanaana! To je vrijeme kad naše putovanje dolazi do svojeg odredišta i kad naše hodočašće završava, vrijeme kad pretkazani znaci na Suncu i Mjesecu, na kopnu, moru i nebu glasno naviještaju svemu čovječanstvu da se Učiteljev dolazak približava.

Svako okupljanje Božjeg vjernog naroda na saboru ili bogoslužju bi vrlo lako moglo biti posljednje od takvih sastanaka. Svako takvo okupljanje je zasigurno posljednje za nekog pojedinca koji mu prisustvuje. Budući da je tako, podijelit ću s vama riječ dok se spremamo za kraj.

Poruka koju vrijedi proučavati

U Evanđelju po Mateju 19,16-20 zapisana je dragocjena poruka dostojna da je Božji narod posljednjeg vremena proučava. Neki je mladić došao k Isusu s mišlju o vječnom životu (redak 16). Ne znamo njegovo ime. Matej kaže da je bio mlad, a Luka napominje da je bio vladar i da je bio bogat. Razmišljao je o Nebu, ali nije baš bio siguran o svojoj spremnosti za Nebo. Nešto je mučilo njegovu savjest, ali kad se sâm ispitao o tome, nije mogao pronaći pravi razlog. Kad je načinio samoprocjenu, činilo mu se da mu ide odlično. Bio je visoko na ljestvici crkvenih uglednika. Bio je potpuno usklađen sa smjernicama crkve i svim pravilnicima. Bio je vjeran pripadnik crkve koji čuva Božje zapovijedi. Ali ipak, nije sve želio prepustiti slučaju; čuo je da je Isus u gradu i otišao je do Njega da dobije “drugo mišljenje” — neovisnu procjenu svojeg duhovnog stanja.

Kao crkva živoga Boga, s Nebom na umu, ne možemo vjerovati vlastitoj procjeni nas samih. Moramo se podvrgnuti mikroskopskim očima svevidećeg Boga i tražiti Ga da nas istraži i vidi “ne idem li putem pogubnim” i da nas “povede putem vječnim” (Psalam 139,24).

Da se pitalo njega, bogati mladić bi posjeo sebe na prva sjedala u Božjem kraljevstvu. Kad je Isus odgovorio: “Čuvaj zapovijedi”, mladić nije bio zadivljen, jer mu je izgledalo da je — ako je to jedina provjera potrebna za prolazak — on već na Nebu. Moralo mu se činiti da je to previše lagana provjera: “Gospodine, provjeri ponovno. Provedi još jednu provjeru. Nešto mi govori da, iako sam kao član svoje crkve na dobrom glasu, ipak nisam spreman. Nešto mi govori da, iako sam visoki dužnosnik crkve, moja duša nije spremna. Nešto mi govori da, iako služim Bogu tolike godine, još uvijek nisam spreman. Nešto mi govori da, iako proučavam Biblijsku pouku, vjerno vraćam desetinu i prilažem darove, iako se držim vegetarijanske prehrane i pjevam u zboru — nisam spreman.”

Što mi još nedostaje? To je pitanje koje članovi crkve posljednjih dana trebaju pitati Isusa. Nemojte se varati: profil crkve koja čeka Isusov dolazak vrlo je sličan mladom bogatašu: crkva je mlada, bogata i izvrsna u čuvanju svih Božjih zapovijedi. Tijekom svoje pripreme crkva posljednjih dana treba uputiti Bogu isti upit kao ovaj mladi vladar. I kakav bi bio odgovor od Gospodina kad bismo Mu postavili to pitanje?

E-mail od Gospodina

Gospodin je crkvi posljednjih dana poslao e-mail s odgovorom na upravo to pitanje. On je dao procjenu onoga što crkvi nedostaje, i preporuke za popravak stanja. Moram vas upozoriti, prije nego što otvorite taj e-mail: ocjena baš i nije prolazna. Ako crkva u Laodiceji predstavlja Božju crkvu posljednjih dana nakon 1844. godine[1 The Seventh-day Adventist Bible Commentary (Washington, D.C.: Review and Herald Pub. Assn., 1953.—1957.), sv. 7, str. 761.] onda imamo isti problem koji je imao i mladi vladar.

Poput mladog vladara, crkva je napravila samoprocjenu i nije pronašla nikakvu manu (Otkrivenje 3,14-17). U svojim vlastitim očima crkvi ide izvanredno dobro i ona je spremna za Božje kraljevstvo. Ali kad se pojavi “drugo mišljenje”, kad Bog provede svoju neovisnu procjenu crkvenog duhovnog stanja, On postaje zabrinut. Ocjena: crkvi stravično nedostaje priprema; ona je u velikom nedostatku. Mladom vladaru je nedostajalo jedno, ali crkvi posljednjih dana nedostaje troje.

1. Bog je pronašao nedostatak pročišćenog zlata. Zlato koje crkvi nedostaje prikaz je pobožne vjere, prikaz pouzdanja u živoga Boga. Nedostaje vjera zbog koje su Daniel i tri hebrejska mladića preživjeli. Nedostaje vjera zbog koje su se širom otvorila zatvorska vrata i zbog koje su spali lanci s Petrovih i Ivanovih ruku. Nedostaje vjera zbog koje su Petar i Ivan mogli reći: “Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!” (Djela 3,6) Nedostaje ona vjera koju su imali naši prethodnici. Bez takve vjere, kako kaže Poslanica Hebrejima, nije moguće ugoditi Bogu. (Hebrejima 11,6)
2. Bog je pronašao nedostatak bijele haljine. Bijela haljina je prikaz pravednosti Isusa Krista. Crkvi posljednjih dana nedostaje odjeća Kristove pravednosti, iako crkva misli da je dobro odjevena. Božjoj djeci koja idu na Nebo potrebna je ta odjeća kako bi pokrila našu golotinju. Naše pravedno življenje nije ništa više od prljavih dronjaka. Mi moramo imati Spasitelja koji živi svoj život u nama, pokrivajući nas svojim životom koji je bjelji od snijega. Vjernici kojima nedostaje takva odjeća neće stići na Nebo. Isus je iznio usporedbu o čovjeku koji nije imao svadbenu odjeću i bio je istjeran iz dvorane za gozbu (Matej 22,11-14). Službenica Gospodnja u knjizi Isusove usporedbe kaže da čovjek bez svadbene odjeće nije mislio da je treba.¹Ali ako crkva želi biti spremna, moramo biti odjeveni u Kristovu pravednost.
3. Bog je pronašao nedostatak pomasti za oči. To je djelovanje i prisutnost Svetoga Duha. U crkvi posljednjih dana postoji nedostatak sile Božjeg Duha. Kad nedostaje Duha, nedostaje i sile: sile za svjedočenje, sile za oživljavanje pobožnosti, sile za ispravno življenje, sile za ujedinjenje i suočavanje s neprijateljem. Kad nedostaje Duha, zatičemo se kako radimo kompromis na rubovima istine, umjesto da stojimo na sigurnoj Božjoj riječi. Ako je ikada bilo vrijeme da crkva ima širom otvorene oči, onda je to sada.

Ovo su tri važne osobine koje nedostaju crkvi u posljednjim danima: vjera u Boga, Kristova pravednost i Sveti Duh.

Opasnost zaboravnosti

Tragično je što crkva nije svjesna da joj nedostaje to troje. Umjesto toga, ona živi pod pretpostavkom da joj ide dobro i da joj ništa ne treba. Kako naša samoprocjena može biti tako oprečno drukčija od onoga kako nas Bog vidi, i da mi to još uvijek ne znamo? Kako možemo biti tako neusklađeni s Bogom, i da nismo toga svjesni? Očito crkva posljednjih dana pati od lažnog osjećaja sigurnosti. Mislimo da smo duhovno u redu, iako to nismo.

To je isti razlog zbog kojega je polovica djevicâ (još jedna slika crkve koja čeka) ostalo izvan svadbene dvorane. Otišle su spavati misleći da imaju ulje i da su u redu. Nisu znale da njihovoj duši nedostaje spasenje (Matej 25,1-13). To je isti onaj razlog koji je naveo jedan narod da odbaci Krista. Nisu vidjeli potrebu za Spasiteljem, jer su mislili da imaju Abrahama za oca (Matej 3,9).

Lažan osjećaj sigurnosti najveća je prijetnja provođenju pripreme crkve posljednjih dana. On uzrokuje da se oslanjamo manje na Isusa, a više na vlastitu spremnost; manje na Svetoga Duha, a više na naš um; manje na silu živoga Boga, a više na našu zajedničku mudrost. Božja crkva se mora vratiti Isusu, oslanjajući se na neprolazne zasluge Njegovih ruku.

Dobre vijesti

Dobro je kod Božjeg e-maila da On ne ostavlja crkvu u nepovoljnom stanju u kakvom ju je pronašao. On daje neke preporuke, kao što je to učinio i s bogatim mladim vladarom. Življenje u posljednjem vremenu zahtijeva primjenu Njegovih preporuka. Isus kaže da naš slučaj nije beznadan.

On kaže: “Ja imam ono što ti nedostaje, a što ti je potrebno za spasenje tvoje duše: imam mnogo toga u izobilju. Imam svega na rasprodaji. Dođi i kupi od mene ono što ti treba.” Upravo je u tijeku rasprodaja! Izaija kaže da za nju ne trebamo novca. Bog obznanjuje tu rasprodaju (Izaija 55,1-3.6.7) i kaže da dođemo prije nego što On zatvori vrata.

Pet ludih djevica zakasnilo je na rasprodaju. Trgovina se zatvorila. Ali Isus kaže: “Hajde, dođi sada, idemo pregovarati o kupnji.” (vidi Izaija 1,18)

Kao dio pripreme, trebamo biti i ukoreni. Isus kaže: “Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!” (Otkrivenje 3,19).² Bog poziva na promjenu u načinu na koji nešto činimo. On poziva na pokajanje za to što smo Ga napustili. “Budite spremni”, kaže On, “na malo ukora i na malo stege, jer moram vas dovesti u red.”

Poslušajte kucanje na vaša vrata. “Ja, Bog, idem u osobni posjet svakom od vas. Ja kucam. Ući ću svakome tko otvori vrata i pusti me unutra. Ja poduzimam korake i dolazim k vama, jednom po jednom. Dakle, ne na crkvena vrata, već na vrata srca svakog pojedinca. Dajem vam još jednu priliku; ako otvorite, ući ću.

Bog ne želi odustati od svoje crkve. On je previše platio za nju. Kupio ju je vlastitom krvlju i strašnm smrću.

Mogu vam reći samo jedno: Kad sve bude gotovo, Bog će nekoga povesti kući. Hoćemo li to biti ti i ja? Netko će ući kroz biserna vrata. Hoćeš li to biti ti? Hoću li to biti ja?

Mi se možemo okrenuti i otići žalosni, poput bogatog mladića. Ili možemo reći: “Gospodine, uzmi moj život, i neka bude posvećen Tebi.”

Možemo reći, poput Feliksa: “Ne sada, Gospodine. Hajde u neko zgodnije vrijeme…” (vidi Djela 24,25)

Ili možemo reći: “Takav kakav sam, bez ijedne preporuke, osim Tvoje krvi koja je prolivena za mene i Tvojeg poziva da dođem k Tebi, o Božje Janje, dolazim. Dolazim!”

Shian O’Connor, predsjednik Konferencije Kajmanskih otoka u Atlantsko-karipskoj uniji Interameričke divizije

____________________________

Bilješke: