“Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu.” (Zaharija 10,1)
Ako želite biti vjerni Bogu, trebate razapeti svoje “ja”. “Ja” treba umrijeti, a Krist Isus živjeti u nama, i On će biti nada našeg poziva — predstavljat ćemo Isusa Krista svijetu. Iskreno se zapitajte: “Jesam li ja kršćanin?” Ako sam kršćanin, ja gledam u Isusa, Početnika i Dovršitelja moje vjere. Na Njega je usredotočena moja nada u vječni život. …
Ne trebamo se brinuti u vezi s kasnom kišom. Mi trebamo držati svoju “posudu” čistom, uspravno postavljenu, spremnu da primi nebesku kišu i neprestano se moliti: “Neka kasna kiša padne u moju posudu. Neka svjetlo slavnog anđela koji se pridružuje trećem anđelu zasja nada mnom. Daj mi udjela u tom poslu. Dopusti mi da objavljujem vijest, da budem suradnik Isusa Krista.” Kad tako tražite Boga, On vas sve vrijeme priprema dajući vam svoju milost.
Ne trebate se brinuti. Nemojte misliti da će doći neko posebno vrijeme kad se trebate razapeti. To vrijeme je upravo sada. Svakog dana, svakog sata “ja” treba umirati, “ja” se treba razapinjati, a onda kada dođe kušnja na Božji narod, obgrlit će vas vječne ruke. Božji anđeli napravit će ognjeni zid svuda unaokolo i izbavit će vas.
U tom trenutku koliko god razapinjali sebe, neće vam biti ni od kakve koristi. To se mora učiniti prije nego što sudbina duša bude odlučena. Sada je vrijeme da se “ja” razapne — dok postoji posao koji treba obaviti, dok se može korisno upotrijebiti svaka povjerena sposobnost. Upravo sada mi trebamo isprazniti i očistiti svoju “posudu” od njezine nečistoće. Upravo sada trebamo postati sveti pred Bogom. To je naš posao u ovom trenutku. Ne trebate čekati neko posebno vrijeme za obavljanje tog čudesnog posla. To vrijeme je danas. Ja danas predajem sebe Bogu. …
Jeste li se sada spremni predati? Svoj grijeh trebate ukloniti čim ga uočite. … Nemojte pomišljati da ćete pobjeđivati postupno, da ćete se odricati grijeha malo-pomalo. Sada, dok slušamo poziv, prihvatimo ga i ne dopustimo da nam srce otvrdne (vidi Hebrejima 3,15).
O, dušo moja, zašto ne bi već danas ostavila sve što je prokleto? Grijeh je razapeo mojega Gospodina. Zašto ga ne bismo odbacili s gnušanjem? Zašto ne bismo voljeli ono što je Krist volio i mrzili ono što je Krist mrzio? On je osigurao dovoljno svega onog što vam je potrebno da biste, zahvaljujući Njemu, mogli biti — o, da — više nego pobjednici. (Manuscript 35, 26. rujna 1891. — “Potrebno nam je djelovanje Duha i krštenje Duhom Svetim”)