“Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega.” (Matej 24,37)
Noa je propovijedao narodu svojega doba da će im Bog dati vrijeme od sto dvadeset godina u kojemu se trebaju pokajati za svoje grijehe i potražiti utočište u arci, ali oni su odbili poziv milosti. Dano im je dovoljno vremena da se oslobode svojih grijeha, pobijede loše navike i razviju pravdoljubiv karakter. Ali sklonost ka grijehu, iako kod mnogih u početku neznatna, postajala je popuštanjem sve jača i konačno ih odvela u neizbježnu propast. Milosrdna Božja upozorenja odbačena su s prijezirom i podsmijehom i oni su u tami nastavili putovima grijeha koje su sami izabrali. No, njihovo nevjerovanje nije moglo spriječiti najavljeni događaj. Potop je došao i u sveopćem uništenju otkrio svu žestinu Božjega gnjeva.
Kristove riječi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka” (Luka 21,34) trebaju prodrijeti u dubinu srca svih koji vjeruju u sadašnju istinu. Sam Krist ukazuje na opasnost koja nam prijeti. On je znao koje nam opasnosti prijete u ovim posljednjim danima, i zato nas je želio pripremiti.
Vjerovanje u skori dolazak Sina Čovječjeg na nebeskim oblacima neće navesti pravog kršćanina da postane nemaran i bezbrižan u svojim svakodnevnim poslovima. Oni koji očekuju skori Kristov dolazak neće biti lijeni, već će naprotiv biti marljivi u svojim poslovima. Oni svoj posao neće obavljati bezbrižno i nepošteno, već savjesno, brzo i temeljito. Oni koji laskaju sebi da je njihova nemarnost i nezainteresiranost za svakodnevne životne dužnosti dokaz duhovnosti i odvojenosti od svijeta, u velikoj su obmani. Njihova istinoljubivost, vjernost i čestitost provjeravaju se upravo u svakodnevnim poslovima. Ako su vjerni u malome, bit će vjerni i u mnogome.
Pokazano mi je da mnogi upravo u ovome neće uspjeti izdržati provjeru. Svoj pravi karakter oni otkrivaju u načinu na koji obavljaju svoje ovozemaljske poslove. U postupanju sa svojim bližnjima oni pokazuju nedostatak vjere, lukavstvo i nepoštenje. Oni nisu svjesni da njihovo pravo na budući vječni život ovisi o tome kako se ponašaju u ovom životu i da je stroga čestitost nužna u oblikovanju kršćanskog karaktera. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 308—310)
Oni koji vjeruju u sadašnju istinu trebaju svoju vjeru pokazati u svojim djelima. Oni trebaju biti posvećeni istinom koju ispovijedaju, jer svojim životom za svijet predstavljaju ili miris života za život ili miris smrti za smrt. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 308)