“Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,1416)
Jedna od najznačajnijih istina u Novom zavjetu jest da imamo “Velikog svećenika” koji je prošao kroz Zemljinu atmosferu i zvjezdano nebo nakon uzašašća i susreo se s Bogom.
On je Božji Sin i zato ima pristup Ocu. Međutim, Isus je mnogo više od božanskog Bića u visini. Prigodom utjelovljenja postao je “Bog s nama” (Matej 1,23). Prema tome, On može “suosjećati s našim slabostima” jer je “bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio” (Suvremeni hrvatski prijevod). Isus nas razumije na način koji ne bi bio moguć da nije imao udjela u našim patnjama. On je jedinstvena Osoba koja ima pristup Bogu i svakom pojedincu. Na tom položaju On služi kao spona između grešnih ljudi i svetog Boga. Zato je On naš Veliki svećenik — most između dvaju neuskladivih svjetova.
Ne trebamo olako prijeći preko Isusove ljudske naravi naglašene u današnjim redcima. U grčkom svijetu u kojem je Isus bio rođen, vladala je misao da je Bog odvojen od ljudskog roda. Filon (hebrejski teolog/filozof, suvremenik Isusa i učenika) isticao je tu odvojenost u osobi velikog svećenika kada je zapisao da se takva osoba treba “pokazati nadmoćnom u odnosu na samilost i da cijeli njegov život treba biti pošteđen sve tuge” (The Special Laws 1:115).
Isus je bio upravo suprotan grčkom idealu. Postao je tijelo i krv i podnio iste kušnje kao i mi. On nas, dakle, razumije. On je jedan od nas, mi smo Njegova braća i sestre (Hebrejima 2,10). Zbog tog iskustva On može suosjećati s nama dok se suočavamo s nevoljama, kušnjama i smrću; On je sve to prošao.
Prema tome, govori nam Poslanica Hebrejima, možemo pristupiti “s pouzdanjem k prijestolju milosti” i primiti milost u teškim trenucima. Budući da imamo takvoga Velikog svećenika, vrata nebeskog Hrama širom su nam otvorena. Koliko god mračan bio naš grijeh, dobrodošlicu kraj Božjeg prijestolja želi nam Veliki svećenik koji nas istinski razumije.
Danas dok se klanjamo pred prijestoljem Svemogućega, slavimo Ga iznova što možemo pristupiti “s pouzdanjem”, a ne sa strahom ili sumnjom. Tamo je naš Veliki svećenik, uvijek spreman da nam pomogne.