“Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite.” (Ponovljeni zakon 13,5)
Godine 1987. jedna od bivših učiteljica mojeg sina, gospođa Norfely, posjetila je naš dom. Odustala je od nastavničkog poziva da bi radila kao literarna evanđelistica. Kad sam kupila cijeli komplet knjiga The Bible Story (Biblijski događaji), ona mi je dala džepno izdanje Put Kristu. Osjećala sam nadahnuće kad god sam čitala tu knjižicu, tako da sam je uvijek držala u svojoj torbici i čitala je kad god sam imala nekoliko minuta slobodnog vremena. S radošću sam očekivala njezine posjete jer je ona postala moja najbolja prijateljica i osoba u koju sam imala povjerenje. Njezine su mi molitve uvijek bile veliki blagoslov. Bila sam sretna što imam vlastitu zbirku duhovnih knjiga. Izgledalo mi je kao da posjedujem sve bogatstvo ovoga svijeta zato što poznajem Isusa kao svojeg Spasitelja.
Norfely mi je održavala i biblijske satove. Bila sam oduševljena svim onim što sam naučila, posebno o sedmom danu suboti i pečatu živoga Boga. Provela sam nekoliko besanih noći razmišljajući o tome koliko sam dugo kršila Božji zakon. Zahvaljujući spisima Ellen G. White, uvjerila sam se da je Adventistička crkva Božja prava Crkva.
Kada mi je muž priopćio vijest da se selimo iz tog mjesta, bila sam tužna što ću ostaviti svoju najbolju prijateljicu. Ona me podsjećala da je važno da ostanem blizu Isusa, ali me je muž obeshrabrivao budući da je bio druge vjeroispovijedi. Međutim, nisam mogla odoljeti djelovanju Svetoga Duha i odlučila sam se krstiti.
Nedugo nakon mojeg krštenja primili smo vijest da nam je sin na samrti. Nisam imala nikakvu emotivnu potporu od svojeg muža zato što sam postala adventistica. Sva moja braća i sestre su isto tako bili protiv mene. Nažalost, moj sin je umro, ali je na sreću zaspao s nadom u Isusa. Moja nova braća i sestre u crkvi pomogli su mi u trenutcima tuge i boli. Nakon smrti sina zatražila sam da se biblijska proučavanja održavaju u našem domu. Na kraju je jedan od moje braće prihvatio Isusa kao svojeg osobnog Spasitelja. Sada održavamo ogranak subotnje škole u kući mojega drugog sina.
Ja sam se u velikoj mjeri obratila zahvaljujući literaturi, tako da danas govorim drugima o Isusu putem tiskanih stranica. Postala sam literarni evanđelist i slavim Boga što me koristi kao svoju sluškinju. Želim se čvrsto držati Njega i biti primjer cijeloj svojoj obitelji. Nadam se da će mi se pridružiti pod Božjim okriljem prije nego što Isus dođe. Prednost je služiti Bogu u ovom blagoslovljenom poslu.
Cherila Ladica-Larada, Filipini