Priznanje nije dovoljno

“Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.” (Matej 7,21)
Priznavanje vjere nema vrijednosti ako dobra djela ne svjedoče o iskrenosti i istinitosti te izjave. … Oni koji daju velika priznanja a nemaju rod pobožnosti, pokazuju da nisu dio pravog Trsa, jer “po rodovima ćete ih poznati”. Oni su mrtve grane. … Obraćenje je mnogima postalo vrlo složeno zbog zbunjujućih doktrina u vezi s vjerom kojoj su poučavani. Doći Kristu znači nešto više od pripadanja crkvi. Imena mnogih upisana su u crkvene knjige, ali nisu upisana u Janjetovu knjigu života. Dolazak Kristu ne zahtijeva iscrpan umni napor i muku. To jednostavno znači prihvaćanje uvjeta spasenja koje je Bog jasno postavio u svojoj riječi. (Review and Herald, 14. veljače 1888.) Bog želi dragovoljnu službu našeg srca. On nas je obdario umnim sposobnostima, talentima, mogućnostima, svrhom i utjecajem kako bismo bili upotrijebljeni za dobro čovječanstva i pokazali Njegov duh pred svijetom. Dragocjene prilike i prednosti stavljene su nam nadohvat ruke i ako ih zanemarimo, mi potkradamo druge, varamo vlastitu dušu i vrijeđamo našeg Stvoritelja. Ne želimo se suočiti s tim neiskorištenim prilikama i zanemarenim mogućnostima u dan suda. Naša budućnost u vječnosti ovisi o sadašnjem vjernom obavljanju dužnosti i iskorištavanju talenata koje nam je Bog povjerio za spašavanje duša. … Prava vjera čuva načela Božjeg zakona — ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Oni koji budu primljeni na Nebo, upotrijebit će svoje talente za rad na slavu Bogu i dobro čovječanstva. Oni će postati Božji suradnici i dobit će odobravanje od Gospodara kad se vrati na nebeskim oblacima. Vjera je više od pukog priznanja, dublje od impulzivnih osjećaja. To je vršenje Božje volje. (Isto)