“Dok su one bile na putu, neki od stražara dođoše u grad te javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Ovi se sastadoše sa starješinama pa, nakon vijećanja, dadoše vojnicima veliku svotu novaca i rekoše im: ‘Kažite: Njegovi učenici dođoše noću te ga ukradoše dok smo mi spavali. Ako bi ovo došlo upravitelju do ušiju, mi ćemo ga već uvjeriti i pobrinuti se da budete bez brige.’ Oni uzeše novac i učiniše kako su ih poučili. To je pričanje rašireno među Židovima do dana današnjega.” (Matej 28,11-5)
Ako se uskrsnuće pokazalo prilično neshvatljivim Isusovim sljedbenicima, tijelo koje je nestalo postalo je glavni problem i rimskim vojnicima i židovskim vođama. Prvo što vojnici čine jest da šalju izaslanike u Jeruzalem da izvijeste židovske vođe što se dogodilo. Paradoksalno je što se upravo ljudi koji su upozoravali na prijevaru od strane Isusovih sljedbenika (Matej 27,63.64), sada sami okreću tome da bi prikrili uskrsnuće. Još je u većoj mjeri zapanjujuće što su stražarima naredili da kažu o “nestalom” tijelu upravo ono što su naredili Rimljanima da spriječe. Židovski vođe su očajni.
I vojnici su u nevolji. Njihov je osnovni problem što nemaju tijelo koje su trebali čuvati. Međutim, reći da su zaspali nije baš najbolje. Uostalom, spavanje na straži oštro se kažnjavalo. Međutim, i drugačiji izvještaj o nestalom tijelu doveo bi do istog ishoda. Naravno, mogli su reći istinu. Ali koji bi rimski zapovjednik povjerovao u takav nevjerojatan događaj?
Kad se sve uzme u obzir, čini se da je za vojnike najbolje da prihvate rješenje židovskih vlasti i tako izbjegnu sigurnu kaznu. Mito s “velikom svotom novaca” i obećanje vođa da će “već uvjeriti” Pilata (koji će ubrzo napustiti grad) ako izvještaj dopre do njega, brzo su usmjerili njihov korak u tom pravcu.
Matej kaže da su vojnici pristali na prijevaru. I, bilježi on, “to je pričanje rašireno među Židovima do dana današnjega”. Neistina o ovom događaju kružila je dugo nakon smrti apostola. Justin Mučenik (100.—165.) kaže da su je sredinom drugog stoljeća Židovi i dalje ponavljali.
Naravno, židovski vođe nisu zapravo imali previše mogućnosti. Morali su se držati laži, pronaći tijelo ili povjerovati u Isusovo uskrsnuće. Posljednja mogućnost bila je neprihvatljiva. Prema tome, budući da nisu imali tijelo, držali su se laži.
Pokušaj izbjegavanja istine doveo je tijekom vremena muškarce i žene do neobičnih umnih i moralnih izopačenja. Samo nas istina oslobađa.
Preporučujemo:
