“I uspije li mu da je nađe, zaista, kažem vam, više se raduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisu zalutale.” (Matej 18,13)
Isus je u srca i umove svojih učenika želio utisnuti svijest o vrijednosti svake ljudske duše. Od svojih sljedbenika On zahtijeva suradnju u spašavanju grešnika. Postoji jedna izgubljena ovca, najmanji broj za izbrojiti; a ipak, On je Pastir koji ostavlja onih devedeset i devet i odlazi u brda da pronađe tu jednu koja je zalutala. Zašto su onda Božji sinovi i kćeri tako hladnog srca, tako ravnodušni prema dušama koje propadaju oko njih? Zašto su vjernici crkve toliko spremni dopustiti da cjelokupni teret počiva na ramenima propovjednika? Ovo je velika pogreška, jer se od svakog onog koji je primio milost očekuje da sudjeluje u spašavanju izgubljenih.
Krist je svakom čovjeku dao njegov posao i treba uložiti osobni napor u spašavanju onih koji propadaju. Radnik bi trebao provoditi puno više vremena u tajnoj molitvi, jer rad na spašavanju duša zahtijeva veliku mudrost i znanje. Krist je rekao: “Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Ivan 8,12) Isto tako je svojim učenicima kazao: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) On je crkvu učinio riznicom svete istine. On je svojoj crkvi ostavio upravljanje svetom istinom, i zadaća je crkve da nastavi Njegovo poslanje spašavanja svijeta. On je Sunce Pravde koje svojim sjajnim zrakama obasjava svoje sljedbenike dok oni, zauzvrat, odsjajuju Njegovo svjetlo na druge. Oni trebaju biti Njegovi predstavnici u svijetu. Vjerujući da je Bog njihov osobni Spasitelj, oni preuzimaju rad tamo gdje je On stao. Krist kaže: “Jer bez mene ne možete ništa učiniti” (Ivan 15,5), ali s Njim je sve moguće. Vrlo je velik broj zalutalih i izgubljenih ovaca koje su nestale u divljini i pustoši grijeha samo zato što nitko nije pošao za njima da ih potraži i dovede natrag u tor. Isus koristi sliku izgubljene ovce da pokaže potrebu za traženjem onih koji su odlutali od Njega; jer kad se ovca jednom izgubi, ona bez tuđe pomoći neće nikad naći put natrag do tora. Treba je tražiti i vratiti u tor.
Cijelo Nebo zanima se za posao spašavanja izgubljenih. Anđeli s velikim zanimanjem promatraju tko će napustiti onih devedeset i devet ovaca i izići u nevrijeme, oluju i kišu, u divljinu pustinje, kako bi potražio izgubljenu ovcu. Svuda oko nas ima izgubljenih, propalih i — nažalost — zanemarenih duša. No, one su dragocjene Bogu jer su kupljene Kristovom krvlju. … Mi trebamo tražiti one koji su izgubljeni. Trebamo tražiti onu izgubljenu ovcu i vratiti je natrag u tor, a to zahtijeva osobni napor. (Review and Herald, 30. lipnja 1896.)
Isus je u srca i umove svojih učenika želio utisnuti svijest o vrijednosti svake ljudske duše. Od svojih sljedbenika On zahtijeva suradnju u spašavanju grešnika. Postoji jedna izgubljena ovca, najmanji broj za izbrojiti; a ipak, On je Pastir koji ostavlja onih devedeset i devet i odlazi u brda da pronađe tu jednu koja je zalutala. Zašto su onda Božji sinovi i kćeri tako hladnog srca, tako ravnodušni prema dušama koje propadaju oko njih? Zašto su vjernici crkve toliko spremni dopustiti da cjelokupni teret počiva na ramenima propovjednika? Ovo je velika pogreška, jer se od svakog onog koji je primio milost očekuje da sudjeluje u spašavanju izgubljenih.Krist je svakom čovjeku dao njegov posao i treba uložiti osobni napor u spašavanju onih koji propadaju. Radnik bi trebao provoditi puno više vremena u tajnoj molitvi, jer rad na spašavanju duša zahtijeva veliku mudrost i znanje. Krist je rekao: “Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Ivan 8,12) Isto tako je svojim učenicima kazao: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) On je crkvu učinio riznicom svete istine. On je svojoj crkvi ostavio upravljanje svetom istinom, i zadaća je crkve da nastavi Njegovo poslanje spašavanja svijeta. On je Sunce Pravde koje svojim sjajnim zrakama obasjava svoje sljedbenike dok oni, zauzvrat, odsjajuju Njegovo svjetlo na druge. Oni trebaju biti Njegovi predstavnici u svijetu. Vjerujući da je Bog njihov osobni Spasitelj, oni preuzimaju rad tamo gdje je On stao. Krist kaže: “Jer bez mene ne možete ništa učiniti” (Ivan 15,5), ali s Njim je sve moguće. Vrlo je velik broj zalutalih i izgubljenih ovaca koje su nestale u divljini i pustoši grijeha samo zato što nitko nije pošao za njima da ih potraži i dovede natrag u tor. Isus koristi sliku izgubljene ovce da pokaže potrebu za traženjem onih koji su odlutali od Njega; jer kad se ovca jednom izgubi, ona bez tuđe pomoći neće nikad naći put natrag do tora. Treba je tražiti i vratiti u tor.Cijelo Nebo zanima se za posao spašavanja izgubljenih. Anđeli s velikim zanimanjem promatraju tko će napustiti onih devedeset i devet ovaca i izići u nevrijeme, oluju i kišu, u divljinu pustinje, kako bi potražio izgubljenu ovcu. Svuda oko nas ima izgubljenih, propalih i — nažalost — zanemarenih duša. No, one su dragocjene Bogu jer su kupljene Kristovom krvlju. … Mi trebamo tražiti one koji su izgubljeni. Trebamo tražiti onu izgubljenu ovcu i vratiti je natrag u tor, a to zahtijeva osobni napor. (Review and Herald, 30. lipnja 1896.)