“Prinesite Jahvi slavu njegova imena.” (Psalam 29,2)
Mi živimo u probnom razdoblju. Svi oni koji se već nalaze u grobovima prošli su ovo razdoblje probe i provjere kako bi se vidjelo mogu li ostvariti svoju odgovornost da služe Bogu. Želja da služimo Bogu trebala bi za nas biti najjači pokretač. Trebala bi nas dovesti do toga da težimo učiniti krajnji napor da dobro iskoristimo mogućnosti i povlastice koje nam se pružaju i mudro koristimo Gospodnja dobra. Trebala bi nas navesti da održavamo svoj um, kosti i mišiće u najboljem stanju, kako bi nam naša tjelesna snaga i umna bistrina mogli pomoći da budemo vjerni upravitelji. Sebični interes uvijek mora biti podređen, jer ako dobije prostora za djelovanje, tada se umne sposobnosti smanjuju, srce otvrdne i moralna snaga slabi.
Gospodin je Daniela cijenio kao čovjeka jer je kao upravitelj vjerno raspolagao Gospodnjim dobrima. On nije zaboravio Boga, već se postavio u samo središte svjetlosti gdje je mogao komunicirati s Bogom u molitvi. Mi čitamo kako je Bog Danielu i njegovim prijateljima dao znanja i vještine u svakom nauku i mudrosti.
Neka oni koji su oko vas u svakome mjestu vide da dajete slavu Bogu. Stavimo čovjeka u sjenu; neka se Bog pojavljuje kao jedina nada za ljudski rod. Svaki čovjek mora temeljiti kuću svojega karaktera na vječnoj Stijeni, Isusu Kristu; tada će moći stajati usred oluje i nepogoda.
Bog će pripremiti um da Ga prepozna kao Jedinog koji može pomoći u čežnji i borbi duše. On će poučiti sve one koji se nalaze pod Njegovom zastavom da vjerno raspolažu Njegovom milošću. Bog je čovjeku dao vječna načela kojima će se svaka ljudska sila na kraju pokloniti. On nam je dao istinu s povjerenjem. Dragocjene zrake ovog svjetla ne smiju biti skrivene pod posudu, već svijetliti svima u kući. Treba uzdići istinu, tu neprolaznu istinu. Pokažite svima s kojima dolazite u dodir da vam je istina važna, da vam puno znači držati se načela koja će trajati u vječnosti.
Bog je svakom čovjeku dao talente da bi se Njegovo ime moglo uzvisiti, a ne da se čovjek slavi i hvali, veliča i proslavlja dok se na Darivatelja zaboravlja. Svima su povjereni Božji darovi, od najnižeg i najsiromašnijeg do najvišeg i najbogatijeg. Neka nitko ne troši Bogom dano vrijeme žaleći što je primio samo jedan talent. Provedite svaki trenutak upotrebljavajući svaki dar koji imate. Oni pripadaju Bogu i treba Mu ih vratiti. Oni nisu vaše vlasništvo, već Gospodnje. On će jednog dana doći da uzme svoje s kamatom. Vjerno koristite ono što ste dobili na upravljanje kako biste se mogli u miru susresti s Njim. (Review and Herald, 12. rujna 1899.)