Proslavljamo li Isusa?

“A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi navijeke.” (Psalam 35,28)
Dok sam bila u Engleskoj, jednog dana bila je velika parada na ulicama. Bio je to Kraljičin jubilej. Svi su pričali o tome. Izlozi trgovina bili su ukrašeni njezinim slikama i svi su veličali kraljicu Engleske. Da smo mi mogli skinuti s izloga trgovina kraljičine slike i oznake njene slave i postaviti izraze Kristove slave i veličanstva, zar nas ljudi ne bi smatrali vjerskim zanesenjacima? Mislili bi da odlazimo u krajnost. … Ali zar nije naš Gospodar skinuo svoj kraljevski ogrtač, svoju krunu slave? Zar nije ogrnuo svoju božansku narav ljudskom i došao na naš svijet da bi umro kao žrtva umjesto čovjeka? Zašto ne bismo razgovarali o tome? Zašto ne bismo govorili o Njegovoj neusporedivoj ljubavi? O, neka naš jezik više ne bude nijem — širimo hvale o Njemu! Uklonimo duhovnu tromost koja je obuzela ljudske duše kako bismo mogli prepoznati Božju slavu u liku Isusa Krista! Mi trebamo biti predstavnici našega Gospodina na Zemlji. … On će obasjavati nebeskim svjetlom one koji sjede u tami. Vi koji tvrdite da poznajete Gospodina, vi koji tvrdite da ste iskusili i vidjeli da je Gospodin dobar, otkrijte to onima oko sebe. Širite hvalospjeve o Onome koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. Ako ljudi mogu dizati toliku buku oko Kraljičinog jubileja, ako mogu pokazati toliko oduševljenje zbog smrtnog bića, zar mi ne možemo govoriti o slavi Kneza Života koji će uskoro doći u veličanstvu da uzme svoje umorne, iscrpljene sljedbenike k sebi; da otključa rešetke smrti i oslobodi zatvorenike; da svojim voljenima koji spavaju udijeli slavnu besmrtnost? Zašto ne razgovaramo o Kristu? Uskoro ćemo biti kod kuće. Govorimo o hrabrosti umornim vojnicima križa. … Poručimo putnicima i strancima na zemlji da ćemo uskoro stići u bolju, nebesku zemlju. (Review and Herald, 11. veljače 1890.)