“Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas!” (Jakov 4,7)
Kad je ubrala plod sa zabranjenog stabla, Evi je to izgledalo kao sitnica. Plod je bio tako lijep za oko, ugodnog okusa i privlačan radi znanja. Ali kako su strašne bile posljedice! Nije bila sitnica što je na takav način iznevjerila Božje povjerenje. To je otvorilo ustave zala koja su pogodila naš svijet. O, koliko zla proizlazi iz samo jednog pogrešnog koraka! Naš pogled ne smije biti prikovan za Zemlju, već usmjeren prema Nebu. Moramo proći nevolje i teškoće napredujući na svakom koraku, zadobivajući pobjedu u svakom sukobu, uzdižući se sve više i više. Ozračje postaje čistije što se duša više približava Nebu. Zemlja više nema nikakvu privlačnost. Nebeski krajolik otkriva se u svojoj jasnoći i ljepoti. Kršćanin vidi krunu, bijele haljine, harfu, palminu grančicu pobjede — i besmrtnost je nadohvat ruke. Zemlja se tada gubi iz vida. …
Čak i ako sve drugo izgubimo, trebali bismo sačuvati čistu i osjetljivu savjest. Kad ste pozvani nekamo gdje postoji i najmanja mogućnost da uvrijedite Boga, da činite nešto što ne možete učiniti čiste savjesti, ne bojte se i ne oklijevajte. Pogledajte kušača pravo u lice i recite: “Ne. Neću ugroziti svoju dušu ni zbog kakve ovozemaljske privlačnosti. Ljubim Boga i bojim Ga se. Neću se drznuti da Ga osramotim i da Mu budem neposlušan ni za sva blaga ovoga svijeta, ni za svu ljubav i naklonost mnogobrojne ovozemaljske rodbine. Ljubim Isusa koji je umro za mene. On me je kupio. Kupljen sam Njegovom krvlju. Bit ću vjeran Njegovim zahtjevima, i moj primjer neće nikad nikome pružiti izgovor da se odvrati od prave staze dužnosti. Neću biti sluga Sotoni i grijehu. Moj će život ostavljati svijetli trag koji vodi u Nebo.”
Jedna jedina riječ u prilog Bogu, odlučno odupiranje zlu, makar i bez riječi, spasit će ne samo vašu dušu, već i stotine drugih. …
Došlo je vrijeme kad svaka duša mora stajati ili pasti u skladu s vlastitim zaslugama. Pokoje pravedno djelo, poneka dobra pobuda mogu se našem umu učiniti kao dokazi pravednosti, ali Bog zahtijeva cijelo srce. On neće pristati na našu polovičnu naklonost. Cijelo biće mora Mu se predati ili On neće prihvatiti žrtvu.
Sada moramo učiti pouke o vjeri ako se želimo održati u vrijeme nevolje koje dolazi na sav svijet da bi se iskušali oni koji žive na Zemlji. Moramo imati hrabrost heroja i vjeru mučenika. (Letter 14, 18. siječnja 1884. — “Bratu i sestri Newton”, obitelji propovjednika laika)