“Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: ‘Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.’ Isus odvrati: ‘Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.’” (Matej 4,2-4)
Nikada nisam bio kušan da pretvorim kamenje u kruh. Ni jedan jedini put u cijelom svojem životu. To za mene zapravo uopće nije nikakva kušnja zbog jednostavne činjenice što ja to ne mogu učiniti. Mogao bih sljedeće tri godine provesti u kamenitom vrtu iza crkvenog parkirališta zapovijedajući kamenju da postane kruh i nikada se ne bi pojavio.
Ali Isus je to mogao učiniti. Kao sudionik u stvaranju (Ivan 1,3), mogao je načiniti kruh od kamenja, ili čak ni iz čega. Da bi to učinio, međutim, morao bi upotrijebiti svoju božansku silu. Kušnja da se kamenje pretvori u kruh bila je mesijanska kušnja, namijenjena Onome koji nije imao samo silu da to učini, već i koji je znao da je ima.
Iako je Isus bio nesumnjivo gladan i iako je prijedlog da načini kruh od kamenja bio privlačan, propuštamo bît ako mislimo da se prva kušnja odnosi samo na zadovoljavanje apetita. Bio je to pokušaj da se Isusa navede da upotrijebi svoju božansku silu za zadovoljenje svoje potrebe, što bi bilo kobno za plan otkupljenja u kojem se On trebao osloniti na Boga kao i druga ljudska bića.
Još ključniji bili su njegovi nagovještaji da izbjegne ono najvažnije, križ. Pretvarajući kamenje u kruh, Isus je odmah mogao uspostaviti ekonomsko/političko kraljevstvo i Židovi bi Ga rado slijedili.
To se jasno vidi u 6. poglavlju Evanđelja po Ivanu, kada je Isus nahranio pet tisuća ljudi. U tom čudu Židovi su vidjeli prorečenog proroka koji će biti poput Mojsija (Ponovljeni zakon 18,18). Uostalom, zar nije Isus učinio čudo koje se može izjednačiti s čudom vezanim za manu? Narod je postao toliko uzbuđen da su nastojali “da ga uhvate i učine kraljem” (Ivan 6,14.15). Čak su i učenici bili zaokupljeni mišlju da Isusa u tom trenutku proglase političkim Mesijom (Matej 14,22).
Međutim, Isus je odbacio taj pokušaj. Znao je da će križ biti beskrajno teži put za uspostavljanje kraljevstva od hranjenja siromašnih u zemlji u kojoj vlada glad. Također, uvidio je da je križ jedini način da se riješi problem grijeha.
Gospodine, danas dok putujem kroz život, pomozi mi da tražim Tvoju volju, a ne put koji mi pruža korist.
Preporučujemo:
